Zanati koji izumiru: Duborez – umjetnost bez nasljednika

Miloš Rebić iz Vlasenice već dvadesetpet godina uživa u svom hobiju-duborezu. Sa svojih deset prstiju napravio je na stotine ručnih radova. Pored bardaka, ikona i lovačkih trofeja Miloš pravi i muzičke instrumente gusle, tambure i frule, a oprobao se i u pravljenju stilskog namještaja.

Još kao dječak zavolio je drvo, te je vrlo rano kroz umjetnost pronašao svoj put. Komad drveta u njegovim rukama postaje pravo umjetničko djelo. U svoj rad pored znanja, Miloš najviše unosi ljubavi.

,,Volim da radim sa drvetom. Samouk sam. Sam od sebe sam počeo to da radim, onda sam nastavio i zavolio to. Počeo sam prvo da radim gusle, pa sam poslije počeo da radim ikone i tako redom. Kao dječak sam počeo da radim. Pravio sam one male kućice, pravio sam one puške što se igraju djeca i zavolio sam drvo. Onda sam počeo da radim i stolariju. Nemam neke mašine. Ovo je sve lično i ručno rađeno“- rekao je Miloš za UPSMedia.

Samouki Miloš smatra da je na našim prostorima teško živjeti od umjetnosti. Svoje proizvode najviše prodaje ljudima koji dolaze iz inostranstva, a kod nas ih prodaje čak i ispod cijene.

,,Kod nas je narod siromašan mnogo. Ima i siromašnih i bogatih, ali da ti pravo kažem ja ovo dajem i ispod cijene. Svako bi želio da ima tu i plosku u kući ili gusle od drveta, bilo šta, ali nemaju ljudi novaca“- rekao je Miloš.

Ipak, bez obzira na nisku zaradu i nedostatak opreme koja bi mu olakšala rad, ovaj umjetnik je spreman da izradi bilo šta što oči vede, a duša poželi. Kaže dovoljno mu je samo da pogleda nacrt.

,,Ovo mi je jedna uživancija što ja radim i ne mogu ja bez toga. Bilo šta da radim ja u glavi maštam da bi uradio nešto još, ali mogao bi da uradim nešto još da imam mašine. Ja bi mogao da napravim od drveta samo neka mi da nacrt šta hoće da mu uradim“- istakao je Miloš.

Dešava se da ovaj vlasenički duborezac u svom radnom kutku provede po cio dan, jer ga ovaj hobi opušta.

,,To mi je lijek. To mene liječi. Ovo kad ja radim, ako sam pod nekim stresom ili sam nešto nervozan, ja se odmah osjećam bolje. Odem dole u radionicu i uživam. Kad to sve zaboravim što sam imao u glavi, jer svaki čovjek ima probleme neke u životu, ja sam ujedno uradio i nešto korisno. To mi je stvarno jedna inspiracija u kojoj uživam. Dok sam god živ i dok mogu ja ću to da radim“- rekao je Miloš.

Pored toga što izrađuje muzičke instrumente, Miloš je sam naučio i da svira. On je jedini duborezac u Vlasenici i još uvijek čeka svog nasljednika, jer kako reče niko nije zainteresovan da nauči tajne ovog starog zanata. Do tada on će strpljivo stvarati svoja djela, jer mašta ovog samoukog umjetnika ne poznaje granice.

Autor: Maja Davidović