Na svjetski dan borbe protiv dječjeg rada i dalje veliki broj mališana radi teške poslove

Dan borbe protiv djecjeg rada
Izvor internet

Najnoviji podaci ukazuju na to da oko 120 miliona djece u dobi između 5 i 14 godina sudjeluje u dječjem radu i pritom su dječaci i djevojčice zastupljeni gotovo jednako. Iako je dječji rad nezakonit u mnogim zemljama, djeca su i dalje prisiljena raditi i najteže fizičke poslove…

Uzroci za postojanje dječjeg rada leže u siromaštvu i nedostatku pristojnih poslova za odrasle, nedostatku socijalne zaštite i neuspjehu da se svoj djeci osigura pohađanje škole do legalno dopuštenog uzrasta za zapošljavanje

Najviše djece, njih 122 miliona, radi na području Azije i Tihog okeana, međutim dječji rad je prisutan i u mnogim industrijskim zemljama. Čak 126 miliona djece radi na opasnim poslovima ili u uslovima koji su opasni. Njih 1,2 miliona žrtve su prodaje, a oko 300.000 djece učestvuju kao vojnici u oružanim sukobima širom svijeta. Djeca su prisiljena raditi jer njihov opstanak i preživljavanje njihovih obitelji zavise od njihovog rada. Iako je dječji rad nezakonit u mnogim zemljama, djeca su i dalje prisiljena raditi i najteže fizičke poslove.

Djeca koja sve to prežive i uspiju odrasti, često nakon 30. godine starosti fizički više nisu u stanju raditi jer su potpuno „istrošeni ljudi“ pa ih nakon toga izdržavaju njihova djeca, radeći nerijetko isti posao.

Zbog tih poraznih podataka, Međunarodna organizacija rada donijela je 2002. godine odluku da se 12. jun obilježava kao Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada.

Dan borbe protiv djecjeg rada
Izvor internet

Kada je u pitanju situacija u našoj zemlji, prema rezultatima istraživanja koje radio UNICEF, utvrđeno je da su dječaci i djevojčice podjednako zastupljeni među djecom koja rade na ulici i da je većina djece mlađa od 14 godina starosti. Gotovo sva djeca žive s roditeljima i drugim članovima porodice. Djeca su prvenstveno Romi, međutim, rezultati pokazuju da među djecom koja rade na ulici ima djece iz svih glavnih etničkih grupa u zemlji, što pokazuje da je to problem koji utiče na sve zajednice. Djeca uglavnom stalno žive u zajednicama u kojima rade; samo mali dio djece, većinom iz Mostara i Tuzle migriraju unutar ili izvan države tokom godine. Djeca koja rade na ulici su izrazito neobrazovana u odnosu na opštu populaciju u BiH. Postotak djece koja rade na ulici u ovom istraživanju, a koja nikada nisu išla u školu, kreće se između 9-34%. Pohađanje škole opada još i više kada se analizira trenutni nivo upisivanja u škole, a rezultat je 41% djece upisane u škole u Mostaru, i 44% u Sarajevu. Ovaj nedostatak obrazovanja se oštro oslikava u stopama pismenosti. Od jedne četvrtine do polovine anketirane djece koja rade na ulici nisu u potpunosti pismena. Čak i kada se uzmu u obzir mlađe godine neke djece u istraživanju, stopa pismenosti među starijom djecom je daleko ispod prosjeka u državi.