Srebrenica: Obilježena 25. godišnjica od stradanja bošnjačkih civila na igralištu

Obiljezavanje na igralistu u Srebrenici12. april 1993., sunčan dan u opkoljenoj Srebrenici, započeo je nogometnim turnirom. Tog dana su tribine bile pune, igra u toku, kada su na samo igralište pale četiri granate. U jednom trenutku poginula su 74 civila, a više od stotinu je ranjeno. Danas je u Srebrenici obilježen 25. godišnji pomen žrtvama.

Obilježavanje 25. godišnjice od zločina počelo je danas u Memorijalnom centru u Potočarima odavanjem počasti svim žrtvama, nakon čega je položeno cvijeće na igralištu ispred škole u Srebrenici, te proučena Fatiha. Na ovaj dan Hidajet Malagić je izgubio brata, tada devetnaestogodišnjeg mladića.

„Na ovom igralištu je bilo dosta omladine, djece, bilo mi je tu dosta prijatelja, rođaka, između ostalih i moj brat. Tu na ovoj stepenici je sjedio, gledao kako dječaci igraju lopte, i od granate je na licu mjesta poginuo“, rekao je Hidajet Malagić, brat ubijenog.

Na isti dan, Mersudin Mešić je u jednom trenutku ostao bez cijele porodice. Izgubio je brata, majku i oca, a i sam je bio ranjen.

„Tad sam imao devet godina, teško, bolno i žalosno mi je se prisjetiti. Žalosno je i danas kad vidim da ih nema, da sam ostao sam. I sad kad spavam, loše spavam, dolazim mi sve na san“, izjavio je Mersudin Mešić.Obiljezavanje na igralistu u Srebrenici

Fikret Ibrahimović je tog dana izgubio ćerku.

„Ona je gore na putu poginula, grozno je bila unakažena, nju su geleri isjekli, nogu prebili, glavu joj razbili, plećku joj jednu skroz odvalili. To kad se ponovi, kad se prisjetiš je teško“, kaže nam Fikret.

Mediha Smajić je izgubila oca. Najviše je boli, kaže, što za zločin niko nije odgovarao.

„Osjećaj je isti kao i svakog dana, ja ovdje živim, radim, prolazim kraj ovog mjesta, moje se dijete igra na ovom igralištu, ali to je naša sudbina, mi s ovim moramo da živimo, to je naša sudbina, mi moramo da gradimo suživot, ali pravda mora biti zadovoljena“, rekla je Mediha Smajić.

Očevici i preživjeli kažu da je ovo jedan od najtužnijih dana u Srebrenici.

Obiljezavanje na igralistu u Srebrenici„Vidim, jedno dijete možda oko četiri godine, pola tijela od pojasa gore nema nikako, a ona polovina onako jedna sandalica na nozi, a jedna skinuta. Lokve krvi, a po svoj ogradi je kosa, negdje crijeva, negdje komadi mesa“, kazala je Kada Hotić, očevidac.

„Vidim crni dim i eksploziju, dva minuta nisam znao šta se dešava, kada sam se malo probudio, vidim da su svi dječaci oko mene mrtvi, ostali su bez glave, ruku, nogu, oni koji su bili živi su plakali, po ogradi svuda kose, mesa“, prisjetio se Hasan Hasanović, jedan od preživjelih.

Suljo Čakanović, koji je u to vrijeme bio bolničar, dobro pamti 12. april 1993. godine.

„Bilo je vrlo teško, više se nije znalo koji dio tijela pripada kome, to je bilo razbacanih dijelova tijela, da je teško bilo i meni da se snađem“, kazao je Čakanović.

Učesnici obillježavanja su 105 ruža simbolično zakačili na ogradu. Nakon obilježavanja, u čaršijskoj džamiji održan je Tevhid za sve nevino nastradale.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *