Safija i Jusuf Kabilović iz Potočara: Težak život i pomoć dobrih ljudi

Porodica KabilovicZahvaljujući pisanju novina i portala, toplina je stigla u dom i u srca Safije i Jusufa Kabilovića iz Potočara. Ovom bračnom paru pet metara bukovih drva kupio je Refik Zejnilović, koji živi i radi u Austriji, a inače je iz srebreničkog sela Poznanovići.

Kako je rekao sam Jusuf, pet metara drva stiglo je ispred njihove zgrade u Potočarima, nakon što je priča o njima stigla do Refika Zejnilovića.

Iako su narušenog zdravlja i u poodmaklim godinama, Safija i Jusuf drva su počeli smještati ispod terase zgrade u kojoj žive. Vidjevši to, u pomoć su im priskočile komšije pa su drva brzo sklonjena, a komšije će ih ovih dana isjeći i složiti.

Bračni par Safija (71) i Jusuf Kabilović (75) živi u garsonijeri zgrade socijalnog stanovanja u Potočarima kod Srebrenice. Iz srebreničkog planinskog sela Trubari ovdje su došli prije dvije godine i, pored boljih uslova smještaja, kažu da teško žive.

U Trubarima, Safijinom rodnom mjestu, po povratku u Srebrenicu prije šest godina živjeli su u montažnoj kućici. Obrađivali su imanje i imali nešto stoke, brali šumske plodove i ljekobilje i lijepo živjeli.

„Stigoše godine, a zdravlje nas poče izdavati. Ostadosmo sami u selu, a kućica hladna, bez vode i kupatila. Najbliža prodavnica je udaljena 30 kilometara, planinsko selo pusto, a mi sami. Dok smo mogli, radili smo sve poljoprivredne poslove i imali svega, a što je najvažnije, drva u izobilju“, govori Jusuf.

Kada više nisu mogli da žive na selu, Opština Srebrenica smjestila ih je u zgradu socijalnog stanovanja u Potočarima. Danas ovo dvoje starih ljudi živi u uređenoj garsonijeri. Prodavnica, bolnica, autobuska stanica su blizu, komšiluk je dobar.

„Sve je to lijepo, ali od moje penzije od 320 maraka ovdje se ne može živjeti. Režije iznose 110 KM, za lijekove nam Porodica Kabilovic Potocaritreba 150 KM, 35 maraka odvojim za duhan i prijevoz do Srebrenice, jer svakog petka u Srebrenicu idem na džumu, a ostatak ide za namirnice i drugih primanja nemamo“, naglašava Jusuf.

Kabilovići se ne žale. Kažu da im je u Potočarima lijepo, samo da nisu ostali sami u onoj planini. Najviše ih brine kako će prezimiti zimu sa tri metra drva. Blaga zima im ide naruku i ne lože cijeli dan. Kojekakvim praznicima se ne raduju, jer ništa ne mogu priuštiti.

Jusuf je penziju stekao radeći u Rudniku olova i cinka u Srebrenici. Kao dobar rudar, uvijek je premašivao mjesečne norme i imao dobru plaću. Kaže da je od plaće i kase uzajmne pomoći u preduzeću sa porodicom lijepo živio i kupio kuću.

Kabilovići imaju sina u izbjegličkom naselju kod Banovića. Kažu da je bolestan, nigdje ne radi pa ne može izdržavati ni svoju porodicu, a kamoli da pomogne roditeljima.

Oni koji im žele pomoći, Kabiloviće mogu pronaći u Potočarima, lamela 5/5, a broj telefona je 062 660 942.

Izvor: Avaz.ba/Istocnabosna.com