Obilježavanje u Potočarima i Kravici

Kao i svake godine, nakon obilježavanja godišnjice zločina u Srebrenici i kolektivne dženaze-namaza i ukopa 127 žrtava 11. jula, porodice žrtava danas su krenule u obilazak stratišta Bošnjaka u Podrinju, a prva stanica bila im je „Bijela kuća“ u Potočarima u koju su dovođeni zarobljeni muškarci i selo Kravica u kome je, prema podacima i svjedočenju preživjelih stradalo 1000 Bošnjaka.

“Svake godine ovdje polažemo prvo, jer nam je od Srebrenice najbliže. A ovo mjesto je za mene posebno jer je veliki broj mojih srodnika ubijeno, a ja sam preživjela i vidjela šta se dešavalo i neke od mojih članova porodice. Kad god prođem ovuda, uvijek mi je ta slika pred očima”, prisjeća se Šehida Ramić, koja dodaje da je vrijeme da se gleda budućnost koju mladi trebaju graditi i živjeti zajedno u slozi.

Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“ poručila je iz Potočara da su porodicama žrtava svi dani teški, a posebno dani u mjesecu julu kad se zločin i dogodio. Generacije koje dolaze moraju biti svjesne dešavanja u Srebrenici i Kravici da se nikad nikome ne bi ponovilo ono što su doživjeli Bošnjaci.

“Osjećaj je isti kao prije 21 godinu, znajući da su naši ljudi ovdje odvajani, bilo je brdo odjeće, ćebadi, nadajući se da će im pomoći dok ne dođu do sigurne teritorije. Međutim, i to im je bilo uskraćeno, i životi su im bili uskraćeni. Zato se tu nalazimo, da se to ne zaboravi i da se ne ponovi”, stav je i poruka Mehmedovićeve.

Obilježavanju u Potočarima prisustvovale su predstavnice udruženja “Majke Srebrenice”, članovi porodica žrtava i lokalni zvaničnici, a nakon tog, obilježeno je i stradanje Bošnjaka u Kravici. Munira Subašić, koja je predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepe” ističe da je na tom mjestu poginuo njen sin, te da joj dolazak u Kravicu svake godine budi najdublja osjećanja.

“Nadam se da ću naći sve kosti moga sina jer sve majke koje su rađale djecu rađale su ih cijele. Jako je teško živjeti s tim, ali mora se živjeti. Svakoj majci koja je izgubila svoje dijete, bez obzira kako se ona zvala i kome pripada, znači joj puno. Jeste da se bude teške uspomene, ali naša je stvarnost da moramo živjeti sa teškim uspomenama”, rekla je Munira Subašić.

Obliazak i polaganje cvijeća na mjesta stratišta majki žrtava srebreničkog zločina, rodbine i prijatelja, osiguravali su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Današnje obilježavanje proteklo je bez incidenata.