Ljubav prema konjima generacijama u porodici Banduka

Dragisa BandukaIstorija poznaje mnoge slavne kraljice i kraljeve, umjetnice i umjetnike, heroine i heroje. Manje je poznato da su i neki konji kroz istoriju dobijali vrlo visoke počasti i odlikovanja. Kažu poznavaoci, konji su životinje koje je lako zavoljeti, a kod porodice Banduka iz Bratunca uvjerili smo se i zašto.

Ljubav prema konjima u porodici Banduka prenosi se iz generacije u generaciju. Rađa se u ranom djetinjstvu, razvija se tokom mladosti i traje do duboke starosti.

„Pored toga što volimo da radimo sa svom stokom koja postoji, najviše smo zavoljeli konje, pošto smo odmalena živjeli s njima. Očev brat je imao manje konje, a njegov rođak je imao malo veće, tako da je bilo možda i neminovno da ih i brat i ja zavolimo, i onda smo se odlučili da i mi nabavimo sebi kad smo već odrasli bili“, objasnio je na samom početku našeg razgovora Nebojsa BandukaNebojša Banduka.

„U vrijeme kad smo mi bili djeca maltene svaka kuća je imala zapregu, da li volovsku ili konjsku, i tako, rastao sam u društvu, da ne kažem konja, ali odrastao sam gdje se držala stoka i tako je to počelo. Evo već 25 godina družim se sa ovom sortom, to su hrvatski hladnokrvnjaci koji se najviše uzgajaju na Romaniji, u Sarajevu, gdje se rade teži poslovi, šuma i to“, dodao je njegov brat Dragiša Banduka.

Stara izreka kaže da je konj Božji dar čovjeku, ne čudi, stoga, što konji ljepotom, snagom i elegancijom osvajaju sve oko sebe.

„Mnogo znači za ljude, konji ulivaju snagu, optimizam. Moj posao je takav da se često srećem sa neprijatnim situacijama, ali kad dođem s posla, kad upregnem konja, ja to sve zaboravim. Pošto često idem cestom, imam priliku da vidim osjećaj kod djece koji se javlja kad vide konja. Osjetite tu njihovu radost, osjetite adrenalin, radost, jednostavno su srećna što vide konja“, ističe Dragiša Banduka.

Porodica BandukaČesto se smatra da konji nisu pretjerano inteligentni, ali od porodice Banduka saznali smo da oni posjeduju upravo suprotne osobine.

„Bio sam u raznim situacijama i doživljajima, gdje se pokazalo da su jako inteligentni. Djetinjstvo moje i evo životni vijek, više puta sam se uvjerio da su jako inteligentni i osjećajni i prije osjete neku opasnost nego sam čovjek“, kaže nam Dragiša.

„Sticajem okolnosti, u firmi gdje radim 16 godina nisam imao redovnu platu, više sam bio na tom nekom čekanju. Konji su mi valjali desne ruke, ishranio sam porodicu, odškolovao djecu, uzorao sam po Bratuncu brda i brda, i u Ljuboviji, jednostavno, kad ti neka životinja toliko pomogne u životu, ne možeš da je ne voliš“, ističe Nebojša.

Ljubav je presudna u svemu, jer kako kažu naši domaćini, koliko konjima pružimo pažnje i ljubavi, višestruko namDusan i Nebojsa Banduka uzvraćaju.

„Dokle mogu snagom, željom i voljom, ja ću se baviti konjima. I moji sinovi koji su trenutno odsutni, povremeno dolaze, rekli su dokle ja mogu, oni će mi pomagati, kad ja kažem da ne treba, da ne mogu više, sklonićemo ih. Ali vjerovatno, kao i moj otac, već je u popriličnim godinama, on nikad nije rekao sklonite mi konja iz štale, čini mi se, kad bi mu sve istjerali – može – samo nemoj konja, nek on ostane, tako da nam je ta ljubav porodična neka crta“, rekao je Nebojša.

„Nisu oni pretjerano zahtjevni, malo ljubavi, malo volje i može se. Znaju sve, veoma su pametni, lako je s njima“, dodaje Dragiša.

Procjenjuje se da na svijetu ima oko 75 miliona konja i da među njima ne postoje dva identična. Družeći se sa porodicom Banduka, poželjeli smo da imamo barem jednog.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *