Dragan Cvjetinović iz Kravice odgojio svinju tešku 600 kilograma

Dragan CvjetinovicSvinjarstvo je kao privredna grana oduvijek imalo izuzetno veliki značaj za našu zemlju. Pored genetike i zdravstvene zaštite, način smještaja i ishrana značajno utiču na proizvodne rezultate, međutim, postoje primjeri i kada se sve desi sasvim slučajno i iz ljubavi. Tako nam bar pokazuje primjer Dragana Cvjetinovića iz sela Kravica u Bratuncu.

Kao i za svaki drugi posao, i kada je riječ o uzgajanju svinja, to je nešto što zahtijeva veliko znanje i iskustvo, ljubav i jasnu opredjeljenost.

„Ja sam ovo zavolio, i ne znam ni dan-danas da li bih mogao prekinuti, ja sam invalid, ali opet se borim, idem, radim, jednostavno volim taj posao… Imao sam 12 praščara-krmača do prošle godine, prošle godine je bila loša cijena i hrana – izdala godina, tako da sam smanjio na pet, sad imam pet krmača, imam velikog vepra za prirodnu oplodnju, do 450 kg sam imao teške svinje“, kaže nam Dragan Cvjetinović za početak našeg razgovora.

Međutim, ove godine Dragan ima vepra koji je, prema procjenama, težak oko 600 kilograma. Prema procjenama, jer ga zbog težine ne mogu dovesti do vage.

„On je sada u novembru navršio pune tri godine, datuma se baš ne sjećam, ali tri godine je bilo u novembru. A što se tiče težine, dolazili su, gledali, kako ko dođe kaže ima šest metara, drugi kaže ima više, a po meni i mojim iskustvima nije prešao šest metara, ali tu je, 15-20 kilograma, manje-više, ali tu je oko 600 kila. Nisam ja planirao da ga hranim za ovakve slučajeve. 1,96 metara je njegova širina odmah iza prednjih nogu, a 2,30 metara je njegova dužina. Ovo nije posebna neka rasa, ovo je ukršten Landras i Jokšir. Neka posebna rasa nije, tako se jednostavno desilo“, priča Dragan.

Kako kod nas ima običaj da se kaže – nešto ti se da ili ne da – jer je Dragan već imao nekoliko neuobičajenih Ogromna svinjaslučajeva.

„Jedna mi je krmača oprasila 24 komada, ja kad sam došao, ona je bila odvojena, sama, jer da je bilo još tu krmača kazao bih da nisu svi prasići od nje, međutim, ona je bila odvojena ovamo u šupi. I ja kad sam došao, a ona leži potrbuške, a oni oko nje se zabijelili, u mene stale oči, gledam je, rekoh ‘Crna šara, šta si to uradila’“, prisjeća se uz osmijeh Dragan Cvjetinović.

Iako je ratni vojni invalid, Dragan se uzgajanjem svinja bavi više od 20 godina, a kako kaže – nastaviće sve dok mu zdravlje bude dozvoljalo.

„I do stotinu sam znao da imam odjednom, računajući sa prasićima, velika je to cifra: 20 godina, dva puta godišnje da se pet krmača prasi, da uzmemo u prosjeku da krmača prasi po 10 prasadi, sad nisam nikad to razmišljao, ali i to može da se izračuna… Baviću se sve dok budem mogao da se krećem, i sad mi je teško, ležim u kući do 12-13 sati, onda dođem, provedem po 4-5 sati sa njima, nije meni teško. Dok me zdravlje bude služilo, gajiću ih. Ne treba meni ovo, imam penziju, djeca mi šalju kad mi treba, ali volim to, ispunjava me“, rekao nam je za kraj Dragan Cvjetinovič.

Već godinama uzgajivači upozoravaju da je svinjogojstvo na granicama isplativosti. Najveći problem stvaraju velike količine mesa koje se uvoze, te mnogi upozoravaju da će biti primorani da ukinu proizvodnju. Za one koji se ovim poslom bave isključivo iz ljubavi, ni to ne predstavlja problem. Bar smo tako zaključili iz priče Dragana Cvjetinovića iz Kravice.