Danas je Svjetski dan izbjeglica: U svijetu 65.6 miliona prisilno raseljenih osoba

Svjetski dan izbjeglicaSvjetski dan izbjeglica, koji se obilježava svake godine 20. juna, posvećen je snazi, hrabrosti i istrajnosti miliona izbjeglica u svijetu. Prema statistikama, svakog minuta 20 osoba ostavi sve za sobom kako bi pobjegli od rata, proganjanja ili terora. Prema podacima UN-ove agencije za izbjeglice UNHCR-a, u svijetu je trenutno 65.6 miliona prisilno raseljenih osoba.

Srebrenica je tokom rata preživjela neopisive strahote. Mnogi stanovnici ovog gradića u istočnoj BiH, bili su prinuđeni napustiti svoje domove u kojima su odrastali, ali je, takođe, i nakon rata utočište u Srebrenici potražio veliki broj ljudi. Tridesettrogodišnji Adem Mehmedović od 1995. do 2014. godine bio je izbjeglica. Danas je srećno oženjen i živi u svom rodnom mjestu, u Srebrenici.

„Mogu reći sigurno da sam promijenio sa mojom porodicom više od 12-13 nekih adresa. Od Gradačca, Živinica, Banovića, Zavidovića, Vozuće, gdje smo se na kraju krajeva i skrasili. Dug je put bio, dosta tih kuća i ustanova se promijenilo. Taman se smjestiš negdje, onda moraš da napustiš to ubrzo, jer neko hoće da se vrati u svoju kuću. Ta neka nesigurnost kad nemaš svoju kuću, ne znaš gdje ćeš sutra biti, to je bilo najteže“, rekao je Adem Mehmedović za UPSMedia.

Nakon što je završio fakultet u Tuzli, odlučio se vratiti u Srebrenicu, kako bi započeo novi život.

„U svom gradu želio sam da budem, da živim i ostanem. Tako je i bilo, 2014. godine sam došao ovdje raditi, i ostao sam, iako, eto, sa još uvijek neriješenim pitanjem i posla, i stana, tako da eto, podstanarski, ali nisam izbjeglica više“, dodao je Ahmetović.

Samo nekoliko kilometara dalje, u Bratuncu nalazi se kolektivni smještaj u kojem i dalje žive izbjeglice. Među njima je i Dragana Bjelica.

„Poslije rata po školama, od škole, do škole, i brat i ja. Otac je isto bio sa nama, ali je umro, majka nam je umrla tokom rata. Tako mi je ta mladost prošla, djevojaštvo, u školama“, rekla je Dragana Bjelica.

Dragana je bila prisiljena napustiti svoj stan u Hadžićima krajem 1995. godine. Od tada je korisnica alternativnog smještaja. 23 godine kasnije, i dalje sniva svoje rodno mjesto.

„Čeznem stalno, tamo su mi sahranjeni roditelji. Tamo su mi uspomene, djetinjstvo, ovdje me ništa ne vezuje, šta će me vezivati, ništa mi se lijepo nije desilo u Bratuncu. Sad se snalazim kako znam, odradim nešto za dnevnicu, zaradim malo i tako preživljavam“, priča nam Bjelica.

U prosjeku, na svakih 113 ljudi u svijetu jedan čovjek je u ovom momentu izbjeglica, tražitelj azila ili raseljen u vlastitoj domovini. Naši sagovornici smatraju da od svega najteže pada nesigurnost.

„Najveći je problem ta neizvjesnost, fali ti sve, jednostavno, čim si morao otići od svoje kuće, iz svog mjesta, ostavio si sve za sobom, od igračaka do cijele kuće, sve ti fali – od uspomena ljudi, teško je opisati riječima. I današnja situacija širom svijeta je takva, ove krize, sa ljudima koji iz svojih zemalja idu pod pritiskom, tako da bismo mi ovdje možda trebali najviše imati razumijevanja prema tim ljudima“, zaključio je Adem Mehmedović.

Na kraju, nadamo se da oni koji to nisu osjetili na svojoj koži, nikad i neće saznati šta znači biti izbjeglica, biti sam i prepušten sebi.