Vodeći se tekstom o lokalizmima, riječima karakterističnim za neko podneblje, koji smo prošle sedmice objavili na našem web portalu, današnji “Kulturni nokaut” smo posvetili ovoj zanimljivoj temi. Naš gost bio je Dušan Pejić, profesor srpskog jezika iz Srebrenice, koji je našim slušaocima predstavio neke od lokalizama koji se i danas koriste u Bratuncu i Srebrenici.
“Danas ću govoriti o riječima koji se govore u Bratuncu i Srebrenici, a prije svega, definisaću pojam lokalizma ili dijalektizma. Ukratko, u lokalizme spadaju sve osobenosti nekog kraja, odnosno one jezičke crte koje su prostorno ograničene na jednu užu regiju, koje se ne sreću u drugim govorima ili u književnom jeziku. Kada se govori o literaturi koja istražuje ovu problematiku može se reći da govor Srebrenice nije dovoljno proučen i da cjelovite monografije o našem govoru nema. Inače, jedan dijalekat se smatra poučenim onda kada se napiše njegova gramatika i kada se sastavi njegov rječnik, čega u našem slučaju nema. Ipak, svima nam je na internetu dostupna jedna značajna i kvalitetna studija magistra Milorada Simića, a to je “Govor sela Obadi u bosanskom Podrinju” u kojoj bi svi zainteresovani mogli naći više informacija u vezi sa spomenutom problematikom. “O govoru Osatice”, magistarski rad je profesora Vidana Nikolića, a o dijalektu našega kraja pisao je i naš Kravičanin, Petar Đukanović.”, za UPSMedia radio, rekao je profesor Pejić.
Podsjetićemo se samo nekoliko riječi koje je Milojko Vasić pomenuo u tekstu o lokalizmima, a o kojima je govorio u današnjoj emisiji kao gost našeg programa.
“Sigurno najlegendarnija riječ koju možemo svrstati u kategoriju arhaizama i lokalizama jeste otoič. To je jedan prilog, ako posmatramo po vrsti riječi i odnosi se na vremensku odrednicu nekog događaja. Kada kažemo ovu riječ, to znači da se događaj desio neposredno prije toga. Takođe, riječ o kojima smo razgovarali, a koje su se našle na našem spisku čestih lokalizama svakako su i: insan/iksan uz pridjev jadni, otoič kao riječ koja označava događaj koji se skoro desio, zatim pridjev zera ili zeru.”, prisjeća se kolega i gost Vasić.
U nastavku nas je profesor Pejić podsjetio i na neke glagole koje pogrešno akcentujemo, a koji su zbog pogrešnog akcentovanja karakteristični za govor srednjeg Podrinja.
“Specifični su glagoli dolaziti, odlaziti i izlaziti koji se u ovom kraju izgovaraju sa akcentom na drugom slogu. Takođe, glagol govoriti se izgovara za akcentom na dugo O. Često se kod nas čuje kontrukcija JE plus SE, što vidimo u primjeru “On je se oženio.”. U književnom jeziku pravilniji i učestaliji je oblik bez onog JE, koje se sažima. Učestalo je i ispuštanje veznika DA, pa umjesto “Hoću da jedem.”, često bude “Hoću jedem.”. Za kraj bih podsjetio i na imenicu koja označava veći oružani sukob rato ili književni, rat. Prvi oblik je učestaliji kod starijih Srebreničana i Bratunčana što je slučaj i kod na pokazne zamjenice taj, to odnosno otaj i oto. Nadam se da sam uspio, u ovom kratkom vremenskom periodu, vašim slušaocima reći par zanimljivih riječi o lokalizmima.”, istakao je naš gost Dušan Pejić.
UPSMedia tim će svakako nastaviti sa zanimljivostima koje su vezane za naš jezik pa je tako za sljedeći “Kulturni nokaut” predviđen nastavak današnje emisije o lokalizmima ili, čak, emisija o zanimljivim nadimcima iz naše dvije opštine.
Piše: A.A.
