Da li nekada izgovorite ove arhaične riječi i lokalizame?

Jedan obični razgovor u našem studiju i jedna arhaična riječ, izgovorena kroz šalu, pokrenuli su temu starih riječi i lokalizama, koji polako iščezavaju iz našeg govora. Potom je uslijedilo kolektivno prisjećanje, a autoru teksta je pripala čast da sve ove riječi prikupi na jednom mjestu. Neke riječi su nastale zbog pogrešnog izgovora, a neke su prava istorijska zaostavština, koja nas vraća vijekovima unazad.

Pošto smo inicijalno razgovarali o tome da kao medijska organizacija svaki događaj moramo ispratiti bez obzira na situaciju, komentar koji je uslijedio bio je “da ne treba niti jedan događaj iskobiti“. To je riječ koju je dobar dio nas čuo od svojih starijih srodnika, baba ili djedova, a označava da je bitno da se nešto pokloni nekome, uglavnom maloj djeci ili mladencima. Taj poklon nije morao biti nešto vrijedno, ali je bilo važno da se nešto da.

Sigurno najlegendarnija riječ koju možemo svrstati u kategoriju arhaizama i lokalizama jeste otoič. To je jedan prilog, ako posmatramo po vrsti riječi i odnosi se na vremensku odrednicu nekog događaja. Kada kažemo ovu riječ, to znači da se događaj desio neposredno prije toga.

Ako pređemo na prostorne odrednice i prijedloge, tu imamo riječi kao što su node i vode, zavisno od situacije. U suštini, to su, naravno, ovde i onde. Takođe, na prostor se odnosi i kada kažemo goram i dolam i te riječi su veoma ukorijenjene u našoj regiji. Još jedna karakteristična riječ za našu regiju je viškuće i odnosi se na prostor iznad kuće, uglavnom je to dio dvorišta koji je dalje od puta, odnosno sa suprotne strane kuće.

Na spisku nam je i jedna imenica – iksan/insan. Odnosi se na čovjeka i to, uglavnom, u situaciji kada ima neki problem. Često ide uz pridjev jadni.

Pridjev zera ili zeru, stigao je u našu regiju nakon ratnih sukoba i može se reći da je dobro prihvaćen. Odnosi se na malu količinu nečega. Koliko malu? Mislim da je pravi odgovor na to “manje od najmanjeg“. Ako je moguća ta komparacija, to bi baš bila zera.

Za kraj imamo i po jednu riječcu i uzvik. Riječca nuto uz otoič i dalje je najzastupljenija u našem govoru. Najčešće se izgovara kada smo apsolutno iznenađeni nečim i želimo da uputimo nekoga na to. Gledaj i nuto su isto, samo što nuto “izleti“ kada smo baš zatečeni. Takođe, uzvik “ajjj“ je u našoj regiji veoma zastupljen i neće nikada da iščezne. Neko bi pomislio da imamo neke bolove, ali to najčešće nije slučaj kada ovo izgovorimo.

Svi ovi lokalizmi su dio našeg naslijeđa, mada se često podrugljivo gleda na njih. Ne treba zaboraviti da su naši najveći pisci vrlo rado koristili stare riječi i lokalizme, jer su obogaćivali njihova djela, približavali priče stvarnim ljudima i davali realističnije slike događaja. Ako ništa, bitno je da im nekada bar na ovaj način odamo priznanje i sačuvamo od potpunog zaborava.

Ako vi imate neku riječ koju smo zaboravili ili znate porijekla ovih riječi, pišite?!

Foto: preuzeto sa blic.rs

Piše: M.V.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *