Bratunac: Košarkaški san osamnaestogodišnjeg Mladena Miloševića

Već kao dječak izabrao je svoj put, postavio jasne životne ciljeve, a potom krenuo sa ostvarenjem snova.

Mladi bratunački košarkaš Mladen Milošević, rođen je u Ljuboviji 2001. godine. U Bratuncu je završio Osnovnu školu „Branko Radičević“, a sada završava treći razred Saobraćajne škole u Beogradu. Nekoliko godina igrao je za mlađe selekcije Košarkaškog kluba „Bratunac“, gdje je ujedno i napravio prve košarkaške korake. Njegov talenat nametnuo je nove mogućnosti, odluke, ali i izazove za roditelje i dječaka od samo trinaest godina.

„Nakon dogovara između mojih roditelja i trenera, ja odlazim sa svojih trinaest godina na probu u Beograd u KK „Mega Leks“, gde uspešno završavam probe i potpisujem ugovor za taj klub. U Beogradu sam već pet godina. U ovom klubu ostajem do kraja sezone, ali naredne sezone igram u drugim klubovima. Sada trenutno igram i igraću ovu sezonu za KK „Žitko“ Beograd, kod najboljeg trenera i košarkaškog stručnjaka, Dragana Jakovljevića“-rekao je Milošević za UPSMedia.

Uspješnu karijeru je gotovo nemoguće postići bez motivacije. Motivacija je bitna za napredak, naročito u prvim koracima građenja karijere koji su često i najteži.

Gotovo da ne postoji svjetski uspješna osoba koja je do vrha stigla samo zahvaljujući uspjesima. Mnogi ljudi koje istorija pamti bili su suočeni sa preprekama. Milošević za za naš portal otkriva u čemu je pronalazio motivaciju, dok se susretao sa poteškoćama.

„Odvajam se mlad od svoje porodice , ostavljam školske drugove, svoje saigrače, svoj mali grad i odlazim negde, gde do tada nikada nisam bio i sve to zbog ciljeva koje sam u početku postavio. Sebi i svojim roditeljima. Kada bih vam samo pričao kako je maloletnom dečaku, koji je sam u velikom gradu, koji je svašta prolazio. Koliko sam samo suza prolio, koliko sam puta pakovao stvari i pomišljao da se vratim kući. Kada bih pričao o tome, bila bi mi potrebna jedna debela knjiga. Novo jutro, novi dan, neki lep glas, dobar trening, pobeda na utakmici- sve je to motivacija za dalje. Borio sam se za ono zbog čega sam došao, ali sve to uz podršku svojih roditelja bez kojih ovo ne bi uspelo.“

Da su ljubav i motivacija neodvojivi dokazao nam je mladi košarkaš. Ljubav je često motivacija, uzrok i povod da uradimo nešto, inspiracija i glavni pokretač u svakodnevnom životu.

„Od malih nogu uvek sam voleo da se igram sa loptom. Sa osam godina sam počeo trenirati košarku. Odmah sam pronašao svoje uzore u košarci i postavio sam cilj da jednog dana budem kao oni. Već kod mog prvog trenera Novice, počinjem da se izdvajam od ostale dece i obećavam nešto više. Nakon toga, moj trener je bio Ognjen Radić, koji u meni odmah prepoznaje talenat. Bio je posvećen meni. Kada me slao na takmičenja i kampove donosio sam dobre rezultate. Bio je siguran da ću jednog dana postati uspješan košarkaš. Za uspeh je potrebna volja, upornost, trening i odricanje da bi postigli cilj. U mom slučaju i ljubav prema košarci, ako je stvarno voliš i igraš srcem. “

Čini se da Milošević ne razmišlja o opciji povratka u Bratunac, ali kroz razgovor smo zaključili, da se rado sjeća svojih početaka, sale, trenera i ljudi koji su mu pomogli da postigne svoje ciljeve. Ipak, ostaje ta emocionalna nit, koja će ga uvijek vezati za ovo mjesto.

„Moji planovi za dalje su da odigram ovu sezonu najbolje što mogu , da dam sve od sebe, jer mi je ova sezona ključna za dalje. Ponude naravno imam, ali moram dati dobre rezultate da bih opravdao odlazak. Volim Bratunac, ali nemam namjeru da se vratim, jer u Beogradu imam veće mogućnosti za dalje. Uvek kad dođem kući rado odem na treninge u svoju salu i rado treniram sa igračima. Ovim putem želim da se zahvalim predsjedniku KK „Bratunac TRB“ Srđanu Šarencu , prijatelju Draganu Simaniću, kao i ostalim trenerima, koji su od samog odlaska u Beograd uz mene. Daju mi savete i pružaju veliku podršku u mojoj karijeri. Košarkašima iz Bratunca želim velike uspehe“-istakao je Milošević.

Početak nove nedjelje ili novog mjeseca, zapravo svaki početak sa sobom nosi novu šansu. Bitno je napraviti korak naprijed. Za kraj, želimo da vas podsjetimo na ono što je rekao Helen Keler „Život je ili izazovna avantura, ili ništa.”

Autor: Maja Davidović