Alarmantno: U BiH žene još uvijek umiru od karcinoma grlića maternice

Mora se raditi na prosvećivanju stanovništva i uvesti redovne skrininge.

Univerzitetsko-klinički centar u Sarajevu bilježi povećan broj osoba s malignim bolestima od sedam do deset posto. Otkrio nam je to dr. sci. med. Timur Cerić, šef Odjela za palijativnu i suportivnu njegu na Klinici za onkologiju, naglašavajući kako je rast novootkrivenih onkoloških pacijenata, evidentan u posljednjih nekoliko godina.

Podsjećanja radi, na UKCS-u, osim pacijenata iz Sarajevskog kantona, liječe se i oni iz Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, Srednjobosanskog, ali i određeni pacijenti iz drugih kantona.

Uključiti cijelu zajednicu

– To je jako veliki broj, bez obzira što se na našem kliničkom centru liječi od 50 do 60 posto ukupne maligne patologije u Federaciji. Prednjače karcinomi pluća, dojke i prostate, koji je, moram to kazati, i dalje u povećanju. Prate ih kolorektalni (debelog crijeva) i karcinom želuca – kaže Cerić.

Uzroci su brojni, od genetskih faktora, savremenog načina života, koji uključuje nezdravu prehranu, malo tjelesne aktivnosti, pušenje, stres, ali i globalno produženje života, jer što čovjek duže živi, veće su šanse, ističu ljekari, da će oboliti od raka.

– Pušenje je glavni okidač za karcinom pluća, ali bez obzira na to u našoj zemlji ne postoji strategija za njegovo smanjenje. Da postoji, ona rezultate daje u narednih deset godina, a kod nas još nije ni počela. Zbog svega, u narednih 20 do 30 godina, svjedočit ćemo povećanju broja osoba s malignim bolestima – govori Cerić.

Ono što u BiH nema su i skrininzi, redovni sistematski pregledi, koji su u zapadnim zemljama normalna stvar, a koji rezultiraju ranim otkrivanjem raka, što povećava šanse za izlječenje.

– Karcinom grlića maternice je iskorjenjiva bolest ako se na vrijeme otkrije. Nažalost, naše žene još uvijek umiru od toga – potrctao je Cerić.

Zbog svega toga stanovnici BiH od reforme zdravstva očekuju puno.

– Reforma zdravstva je zahtjev Evropske unije i mi od toga možemo imati velike koristi, ali to je proces koji će trajati. Što se tiče onkoloških bolesti, mora se raditi na prosvećivanju stanovništva, a potom slijede odgovarajuće dijagnostika, hirurgija i onkološka terapija. Da bi se napravili koraci, potrebno je uključiti cijelu zajednicu kako bismo mogli odgovoriti na izazov kao što je maligna bolest. To je veliki problem i u svijetu, jer su se maligne približile bolestima srca i krvnih sudova. Smatra se da će u jednom trenutku čak i dostići taj broj, što je zaista nevjerovatno. Ono što je naš problem jeste i nedostatak kadra. U normalnim zemljama broj onkologa dostiže broj kardiologa. Kod nas je razlika u stotinama puta – napominje Cerić.

Nacionalni kordinator za maligna oboljenja u RS-u prof. dr. Zdenka Gojković ističe kako Institut za rak u ovom entitetu od 2001. uredno vodi registar oboljelih.

– Broj novooboljelih raste iz godine u godinu. Posljednji obrađeni podaci su iz 2013, kada je evidentirano 5.700 novooboljelih, a umrlih skoro 3.000. Muškarci najviše obolijevaju od karcinoma pluća, debelog crijeva i prostate, a žene od raka dojke, debelog crijeva i grlića maternice. Mi smo 2008. pokrenuli skrining program mamografije. U roku od dvije i po godine urađeno je 35.000 mamografija. Sa dva pokretna mamografa išli smo u ruralna područja. Ne vidim razloga zašto se to ne bi moglo opet uraditi. Što se tiče raka grlića maternice, kolposkopija i Papa test su primarne metode koje otkrivaju promjene. Naravno to je i HPV test koji je veoma pouzdan. U aparatu se mjeri nivo antitijela. Ukoliko je visok, žena se upućuje na dalje pretrage. Istraživanja pokazuju da takve kontrole na trogodišnjem nivou imaju smisla, odnosno značajno smanjuju smrtnost, a zamislite kada bi se radile godišnje – pojašnjava Gojković.

Profesor Gojković ističe pomjerenu granicu obolijevanja od nekih vrsta karcinoma, pa su mladi sve češće pacijenti. Razlozi su kaže, mnogobrojni, od toga da su tumori promijenili ćud, pa ranije napadaju organizam, potom stil života, utjecaj vanjskih faktora, ali i dobra dijagnostika.

– Za karcinom dojke bilo je uobičajno da se javlja u periodu menopauze, oko 55. godine. Međutim, danas imate žena kojima se rak dojke otkrije u 35. ili 40. godini. Sve više i mladih muškaraca obolijeva od raka testisa – kaže Gojković.

– Nemamo registar za rak i za to je odgovorno Federalno ministarstvo zdravstva. To nije tako težak posao na čiju bismo realizaciju trebali čekati godinama. Slovenija registar za rak ima od 1932, a u Hrvatskoj je osnovan 1959. godine. Da bismo pričali o iole ozbiljnijoj strategiji, trebamo imati odgovarajući registar. Istina, postoje, da tako kažem, dva početka nekih registara u Federaciji i RS-u, ali oni su sigurno u ovom trenutku na određen način insuficijentni. Da budem jasniji, možemo imati registar na nivou kantona ili bolnica, ali on treba biti potpun, jer bez validnih podataka ne možemo znati koliki je broj oboljelih pacijenata, kako se efikasno boriti i koliko izdvojiti novca – naglašava Cerić.

Osim skrininga, onkološkim pacijentima u BiH nedostaju i tzv. pametni lijekovi koji su skupi, ali koji su pomogli da karcinom u nekim zapadnim zemljama, postane hronična bolest.

– U ovom desetljeću nismo dobili nijedan novi lijek koji je registriran u svijetu za tretiranje malignih bolesti. Ako ne uzmemo u obzir Sloveniju, Hrvatska u regionu ima ubjedljivo najbolje uvjete liječenja, prije svega zato što su u Evropskoj uniji i moraju se držati određenih standarda. Srbija i Crna Gora „kubure“ sa sličnim problemima kao i mi. Što se tiče uvjeta za liječenje, u Federaciji BiH ne postoji želja za centralizacijom terapijskih odluka. Morali bi postojati centri ili način na koji se donose odluke. Kod nas je to decentralizirano prema kantonu. U nekim slučajevima imate vrhunske institucije, a u nekima se događa da liječenje ne provode prema važećim standardima, što je opet vezano za količinu novca – kaže Cerić.

U situaciji kada bh. zdravstvo nije u stanju odvojiti novac za tzv. pametne lijekove, šansa su klinička istraživanja. Klinika za onkologiju u Sarajevu ima odlična iskustva s tim. U regiji su prepoznati kao centar koji to odlično radi.

– Ako odete na američke forume, vidjet ćete da se pacijenti najradije odlučuju za klinička istraživanja. To nikako ne znači nekontrolirano istraživanje na ljudima, nego način da se dobije nešto što je nova molekula ili novi lijek koji će im biti dostupan u narednih deset ili 15 godina, ili nikako neće biti dostupan. Za našu kliniku istraživanja su veoma važna, jer je to način da dođemo do najnovijih terapija – govori Cerić.

Na esencijalnu listu lijekova u Federaciji BiH u posljednjih pet godina nije uvršten nijedan lijek. Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja žena liječenih od tumora dojke „Renesansa“, kaže kako se ne slaže sa konstatacijom da je razlog nedostatak novca. Novca ističe, ima, samo je pogrešno raspoređen. 

– Kako pacijentica sa metastatskim karcinomom dojke u RS-u, svaki put kad dođe do progresije bolesti, dobiva sljedeću liniju terapije? Da li to ona više vrijedi od žene u Federaciji BiH? Izborile smo se za herceptin, on je sada na listi lijekova, ali svaki put kad nestane novca, nema ni lijeka. Žena se tada upućuje na listu čekanja gdje zna provesti i po godinu. Mnogi su slučajevi da se lijek i ne dočeka. Zašto? Zato što postoji tačno utvrđena procedura kako se lijek dobiva. Herceptin se mora dati odmah nakon operacije. Ako ga žena čeka, onda naravno da će, zbog toga, trpjeti posljedice. Perjeta (perdžeta) lijek koji se daje ženama sa metastatskim karcinomom dojke, uporedo sa herceptinom, dostupan je ženama u RS-u, a pacijenticama u Federaciji nije – ističe Hadžić i dodaje kako joj je ovih dana jedan onkolog otkrio da na listi čekanja u Federaciji ima više od 200 onkoloških pacijenata.

Izvor: Faktor