„Ljepota i (na)zdravlje“ – Gost: Marko Blagojević

I današnji gost naše radio-emisije „Ljepota i (na)zdravlje“ je bio Marko Blagojević, diplomirani inženjer agronomije. Sa njim smo u prošlim emisijama razgovarali o malinama i kupinama, a današnja tema je bila „Plastenička proizvodnja povrća na području Bratunca i Srebrenice“.

„Zbog promene klimatskih uslova na ovom području prije 15 do 20 godina je počela proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru. Veliku ulogu u ovakvoj vrsti proizvodnje imale su međunarodne organizacije UNDP i CARE, koje su učestvovale u donacijama plastenika. Ova proizvodnja se počela naglo širiti ali i dalje nema prerađivačkih kapaciteta koji se bave preradom povrća na našem području. U početku je to bila proizvodnja rasada u toplim lejama, a zatim i proizvodnja povrća u manjim plastenicima od 15 do 20 kvadrata. Tek se poslednjih godina kreće sa masovnijim proizvodnjom u plastenicima do 50 kvadrata, u zavisnosti od ulaganja međunarodnih organizacija u okviru donacija. Jedino je volja uzgajivača uslov da se krene u ovakvu vrstu uzgoja povrća.“, ističe naš sagovornik. Takođe saznajemo da je rad u plastenicima prisutan tokom čitave godine. Od proljeća do proljeća u plastenicima se sadi: paradajz, krastavci, paprike, tikvice, a u jesenjem periodu: zelena salata, mladi luk, spanać.

„U prouzvodnji povrća u plastenicima najvažnije je da se odabere prostor gdje će se plastenik postaviti, najbolje u pravcu istok-sjever. Dobra osunčanost i provjetravanje povrća igra veliku ulogu u kvalitetu samog roda. Prije sadnje potrebno je pripremiti zemljište i ispitati kiselost zemljišta koja se reguliše dodavanjem kreča u prahu i drugim sredstvima. Prvo ide pođubravanje ovčijim staljnjakom (a može i konjski uz neki dodatak) zemljišta, nakon čega slijedi obrada i u pravo vrijeme i sadnja povrća. Sjeme za povrće treba da bude zaštićeno i zaprašeno od raznih bolesti, nikako ne treba koristiti sjeme koje proizvođači lično ostavljaju za sadnju. U organskoj proizvodnji povrća najvažnije je da se ne koriste pesticidi i hemijska sredstva za zaštitu povrća.“, rekao nam  je naš gost. Od domaće zaštite povrća ovaj agronom predlaže mješavinu tj zaštitu od bijelog luka i žare, druga opcija je mješavina gaveza i vode, a predlaže i zaštitu od preslice koja se prethodno skuva pa se mješa sa vodom. Ovo je sigurna zaštita protiv raznih bolesti povrća koja nema štetno dejstvo po organizam prilikom unosa tretiranog povrća. Što se tiče uzgoja paradajza na našem području najčešće se uzgajaju sledeće vrste: medeno srce, „big beaf“, „amati“, volovsko srce, „cheri“.

Od paradajza skoro svako domaćinstvo pravi sok koji se dodaje raznim jelima, a recept koji ovaj agronom praktikuje, nakon pasiranja i sterilizacije, je da se u ukuvan paradajz doda malo šećera i soli, stavlja se vezica peršuna koji se kasnije vadi. Sok se sipa u flaše i vrše se čepljenje. Postepeno hlađenje se odvija u naredna 24 časa, a ovakav sok može da stoji i do dvije godine ako se odloži  u hladnu i mračnu prostoriju.

Piše: A.A.