Najtužnija sportska priča: „Medalja, pa da mrem!“

marieke-volvortJedna od najtužnijih sportskih priča svih vremena dolazi iz Rio de Žaneira, gdje će biti održane Paraolimpijske igre. Belgijanka ima posljednju želju da osvoji zlato, a potom da je uspavaju, jer ne može više da trpi bolove.

Belgijska paraolimpijka, 37-godišnja Marieke Varvort, osvajačica zlata i srebra iz Londona prije četiri godine, učestvovaće na svojim posljednjim Paraolimpijskim igrama u Rio de Žaneiru (od 7. do 18. septembra), ali nije zbog toga jedna od glavnih sportskih priča.

Ova Belgijanka boluje od neizlječive degenerativne bolesti kičme čiji se simptomi ogledaju u gubitku volje za životom. Ova bolest joj je paralizovala noge, a godinama trpi velike bolove. Nerijetko joj se dešava da nakratko izgubi i razum. Zato je, po dolasku u Rio, izjavila da joj je posljednja želja da osvoji zlatnu medalju i da poslije toga umre, jer ne može više da trpi bolove.

Ono zbog čega je srećna, jeste činjenica da je Belgija još prije 15 godina legalizovala eutanaziju u kojoj vidi izlaz i spas za sebe. Smrt!

Belgijski mediji pišu kako je Vervort odredila i datum svoje smrti, a isplanirala i vlastitu sahranu.

„Neće biti crkvenog obreda, već kao neki piknik, sa kolačima, kafom… U trenutku kada me budu spuštali u grob, želim da svi prisutni u ruci drže čašu šampanjca, da pomisle na mene i kažu: ‘Počivaj u miru, Marijeke, imala si lijep život'“, izjavila je Belgijanka, prenose mediji u Evropi.

Do prije 16 godina ona je bila potpuno zdrava, ali je potom oboljela od ove rijetke i neizlječive bolesti. Organi su počeli da joj otkazuju, pa je završila u invalidskim kolicima.

Iako je jedan od glavnih simptoma bolesti gubitak volje za životom, ona je pokazala neverovatnu želju da i dalje živi. Najprije je igrala košarku u kolicima, da bi se posvetila trijatlonu. Međutim, kako joj se zdravlje rapidno pogoršavalo, morala je da odustane od trijatlona i da se prebaci na atletiku.

“Bolovi su toliko jaki da sam provela bezbroj besanih noći. Često i padam u nesvest. Strašno patim, noću spavam tek desetak minuta. Patnje su nezamislive. Moje tijelo  je iscrpljeno, a svako jutro moram da primim dozu morfijuma. Svi me vide nasmijanu za zlatnom medaljom oko vrata, ali malo ljudi zna šta stvarno proživljavam. Rio je moja posljednja želja! Nakon toga želim samo da odem u grob“, izjavila je Vervort, objašnjavajući i da joj je sport lijek:

„U tih nekoliko minuta sva bol nestane. Zaboravim na bol i iz sebe izbacim sve negativno i loše. Sportom se borim protiv straha i patnji“, dodala je ona.

Njena posljednja želja je zlato u Riju na 100 metara. Ona će braniti zlato iz Londona na toj dužini, a prije četiri godine je osvojila i srebrnu medalju na 200 metara.

(MONDO)