Abdulnaser Delalić: Sve svoje pobjede poklanjam mojoj Srebrenici

Abdulnaser Delalić je mladi sportista rodom iz Srebrenice. Njegova sportska karijera, bi se najbolje mogla opisati u jednoj riječi, a to je borac. Ta riječ, najbolje opisuje sportove kojim se ovaj mladić bavi, a to su borilački sportovi. Mladi Srebreničanin podjednako uspješno nastupa i kao bokser i kikbokser. Nakon niza usjpješnih nastupa u amaterskoj kategoriji, imao je i svoj prvi profesionalni nastup i to pod zastavom Turske, kada je u Turskoj ostvario pobjedu.

Njegova sportska priča počinje mnogo ranije.

„Još kao dječak sam zavolio borilačke sportove. Volio sam kao destegodišnjak da gledam nastupe Mike Tysona, koji je tada bio na vrhuncu svoje forme. Tada se rodila moja ljubav prema boksu koja traje i danas, a ona je vremenom postajala sve jača i jača i mogu slobodno da kažem da je to danas moj način života“, počinje svoju priču Abdulnaser Delalić.

Sportski put mladog boksera rodom iz Srebrenice je sasvim neobičan, a vodio ga je do toga da svoju prvu profesionalnu pobjedu ostvari pod zastavom Turske. Nakon niza uspjeha koje je ostvariovao u BiH, gdje je između ostalog bio i prvak BiH u teškoj kategoriji, ali nastupao i za reprezentaciju BiH, njegovi uspjesi nisu prošli nezapaženo, pa je stigao i poziv iz Turske, gdje se priključio kapmu „Halis Avšar“ i odlučio da nastupa pod turskom zastavom . Njegova odluka je bila teška, jer nikad nije planirao da napusti BiH.

„Moja želja nikad nije bila da odem iz BiH. Loš odnos države, vlasti i svih onih koji bi trebali da pripaze na sportiste u našoj zemlji me natjerala na ovaj korak. Kod nas su uslovi katastrofa. Ja sam išao i na Evropsko prvenstvo u Sofiji, gdje sam kompletne troškove puta morao platiti sam. Najogra stvar za svakog sportistu je da mora da se ponižava i da moli druge ljude za pomoć, samo da bi mogao da trenira i da se bavi sportom koji voli. Ljudi iz Turske su me zapazili i ja sam otišao tamo, nisam mogao da propustim šansu. Zaista su uslovi fenomenalni i ogromna razlika je u odnosu na situaciju u BiH. Uslovi za trening, ishrana, profesionalni treninzi i sve ostalo je podređeno sportisti i u takvoj situaciji, uspjeh ne izostaje“, objašnjava Delalić.

Svoj prvi profesionalni meč imao je protiv turskog boksera Taha Efe, a zanimljivo je da je on bio teži od Delalića čak deset kilograma.

„Bio je to težak meč, ali ono što je najvažnije jeste da sam ostavrio pobjedu. Moja profi karijera je počela lijepo i nadam se da će u budućnosti biti samo pobjeda. Očekujem naredni meč kroz par mjeseci, a već sam u pregovorima i sa klubom „Golden glory“ iz Holandije, iz koga su izašli mnogi čuveni borci. Trener čuvenog Badr Harija je gledao kako se borim i zainteresovan je za rad sa mnom“, priča o mogućim budućim planovima Abdulnaser.

Danas Delalić natupa pod turskom zastavom, ali svoje korijene i Srebrenicu nikad ne zaboravlja.

„Svaku svoju pobjedu posvećujem Srebrenici. To se zna odavno, poslije svakog meča kažem ovo je za Srebrenicu. Ja Srebrenicu volim svim svojim srcem, ali život je htio da ne živim u njoj. Trudim se da kad god imam slobodnog vremena dođem u Srebrenicu“, kaže Delalić.

Život profesionalnog sportiste je naporan, ali i pored svih sportskih obaveza Abdulnaser uspjeva da bude i dobar student.

„Student sam četvrte godine Fakulteta za tijelesni odgoj. Moj dan je popunjen od jutra do mraka, idem na fakultet, pa treniram par puta dnevno i sve tako u krug. Nemam mnogo vremena, jer boks mi je sve u životu. Kada sam slobodan, volim da provedem vrijeme sa prijateljima“, kaže Delalić.

Mladi bokser iz Srebrenice ima i jedan san koji bi volio da ostvari, a koji nam je otkrio na kraju našeg razgovora.

„Mogu slobodno da kažem da je moja životna želja da organizujem jedan svoj meč u Srebrenici. To mi je veliki san i nadam se da će se jednog dana i ostvariti. Volio bi da to bude moj poklon i Srebrenici i svima onima koji su na neki način vezani za Srebrenicu“, zaključuje razgovor Delalić.

Abdulnaser Delalić je jedan od onih sportista koji Srebrenicu u svijetu reprezentuju na najbolji mogući način. Ispred njega je još mnogo uspijeha i dobrih rezultata, a jednog dana kada mu se želja ostvari i svoj meč bude imao u rodnom gradu, Srebrenica će imati šta da vidi i pozdravi svog šampiona.