Ove godine očekivani prinos maline u Bratuncu između 2000 i 2500 tona

U našoj radio-emisiji „Zelena dolina“ ugostili smo Aleksandra Stevića, diplomiranog inženjera poljoprivrede, zaposlenog u Stručnoj službi opštine Bratunac. Sa njim smo razgovarali o nastupajućoj sezoni berbe maline, šta malinari mogu da očekuju, kako da se obrate Stručnoj službi…

Gospodine Steviću, za početak – sezona branja maline je počela ranije bar 15 dana?

Jeste, godina sama po sebi ide deset do dvanaest dana ranije u odnosu na prošlu, mnogo je ranija vegetacija. Uzrok tome jeste blaga i topla zima koju smo imali, izašli smo veoma brzo iz snijega, mraza i niskih temperatura i ušli smo u visoke temperature u aprilu, što je znatno ubrzalo vegetaciju, na terenu su počeli prvi plodovi da se beru, otkup u hladnjačama je počeo i 15 dana ranije za razliku od prošle godine. Koliko je to dobro, vidjećemo na kraju, međutim, zadnje dvije godine bile su jako teško za malinarstvo, za sve proizvođače. U protekloj godini imali smo katastrofalne vremenske uslove: iz zimskih temperatura koje su išle do minus 20 ušli smo u jedan period aprila mjeseca, u kojem smo prošle godine imali čak i snijeg, kada je došlo do kršenja rodnih grana na malinjacima, šteta je odmah, u startu bila 40 odsto. Zatim je uslijedio kišni maj, kada je 28 dana padala kiša. Došlo je do aktiviranja nekih karantinskih bolesti na ovim prostorima, u prvom redu trulež korijena maline, to je jedna od najopakijih bolesti, zatim su preskočeni mnogi sistemi zaštite u prošloj godini, i kao posljedicu svega toga imali smo drastično umanjene prinose, koji su išli i do 50 odsto štete. I na kraju, šlag na tortu, bila je jako niska otkupna cijena i niska premija.

Naredna godina je krenula loše, prije svega zbog posljedica razočaranja proizvođača u otkupnu cijenu maline, pa mnogi od njih nisu ni ušli u svoje malinjake do ovog prolječa. Od bolesti najviše problema je napravila ‘ljubičasta pjegavost maline’ koja je desetkovala zasade koji nisu tretirani nakon berbe. Imali smo toplu zimu, koja je pogodovala preživljavanju velikog broja štetočina, u prvom redu grinja, a druga stvar jeste što smo iz kraja marta, kada smo imali snijeg, prešli u april na temperature oko 30 stepeni, tako da nisu mogle da se ispoštuju određene preporuke, pa su ljudi preskakali neke tretmane. Generalno jako teške dvije godine, ja se nadam da će Ministarstvo da ima razumijevanja, da se na bilo kakav način pomogne proizvođačima da sačuvaju proizvodnju, jer je malinarstvo jedna od esencijalnih grana privrede i predstavlja egzistenciju za veliki broj domaćinstava.

Šta možemo očekivati ove godine?

Mi smo stalno na terenu, nažalost, ne nailazimo na baš lijepe prizore. Velika je šteta na malinjacima napravljena od ljubičaste pjegavosti i mnogi pupoljci nisu izašli. Prošlogodišnja suša nanijela je vellike štete na malinjacima koji nemaju navodnjavanje jer lastari nisu dovoljno dorasli i nema ih dovoljno po dužnom metru. Generalno, stanje nije dobro. Ja se nadam da će bar kvalitet ispratiti ovogodišnji rod, ali neka procjena šteta kreće se između 40 i 50 odsto. Iako ove godine na teritoriji Bratunca imamo površine pod malinjacima uvećane za oko 30 odsto, nažalost, ove godine možemo očekivati, u najboljem slučaju, iste količine maline u hladnjačama kao i prošle, a to je negdje između 2000 i 2500 tona.

Mnogi proizvođači žale se da listovi maline žute i da se stabljika suši. O čemu se radi?

To je bolest koju ljudi često miješaju sa plamenjačom – siva pjegavost lista. Ona u prvom redu izaziva gubljenje hlorofila na listu, list gubi svoju karakterističnu zelenu boju, i počinje njegova nekroza, odnosno tkivo lista nekrotira i dolazi do propadanja. Ljudi to ovdje obično kažu ‘potpala maline’, međutim, radi se o bolesti sivoj pjegavosti lista, koja je ove godine jača – preskočena su dva do tri tretmana zaštite kontaktnim fungicidima, Kaptanom, Mankogalom ili sličnim sredstvima. Žutilo takođe izazivaju velike, obilne padavine, koje su bile jako loše raspoređene u maju mjesecu, jer imali smo situaciju da u jendom danu padne preko 40 litara kiše, i prosto sve azotno đubrivo bude isprano i biljka, iako je ishranjena dovoljno, ostane da kažem gladna azota, zbog ovako velikog ispiranja. Tako da ljudi koji nemaju sisteme za navodnjavanje ne mogu da izbalansiraju ishranu kako treba. Kratak je bio i peirod od snijega do početka berbe i nije moglo da se ispoštuje osam-devet preporučenih tretmana i sve to zajedno stvara jednu jako lošu sliku u proizvodnji. Grinja je takođe izazvala jako dosta problema, iz razloga što je štetočina preživjela blagu zimu, i ona takođe izaziva žutilo lista. To je trenutna situacija koju moramo prihvatiti. Postoje tretmani koji mogu donekle da ublaže situaciju, to su pojačani tretmani gdje nije počela berba, dakle, radi se sa aminokiselinama na biljnoj bazi i sa mikrobiološkim đubrivima koji vrše fiksaciju azota iz atmosfere kako bi nadomjestili gubitak hrane koji bi se desio usljed velikog ispiranja kiše. Malinjaci koji su krenuli na berbu takođe postoje mikrobiološki preparati koji imaju nultu karencu i mogu da se koriste i u periodu berbe.

Kad smo kod toga, čime se mogu tretirati malinjaci u vrijeme berbe?

Malinjaci koji su na berbi preporučuju se tretmani aminokiselinama, to su kompleksi vitaminskih jedinjenja i aminokiselina koji održavaju samu otpornost i imunitet biljke, daju joj snagu, kod nas je na tržištu prisutno nekoliko ovakvih prerarata: Amiksol, Ekstrasol, Isabiom. Oni svi mogu da se koriste u berbi jer imaju nultu karencu. Što se tiče mikrobioloških đubriva, najčešće na našem tržištu jeste Slavol VVL koje je izuzetno dobro organsko đubrivo, mikrobiološkog porijekla i sadrži sve bakterije koje vrše fiksaciju azota iz amosfere i na taj način nadomešćuju gubitak hranljivih materija biljci, utiču na bolju kondiciju biljke, djeluju kao biostimulator, i znatno mogu da utiču na povećanje prinosa.

Vi ste stalno na terenu, kako Vas proizvođači mogu dobiti?

Naša služba posluje u okviru preduzeća ‘Malina’ doo, to veliki broj proizvođača i zna, mi smo na raspolaganju svaki dan, to je besplatan servis koji je Opština obezbijedila za proizvođače sa svoje teritorije. Svi proizvođači mogu da nas nazovu na brojeve telefona 056/465-180 i 066/623-340. Mogu takođe da se obrate i Vašoj redakciji, da ih Vi upitite na ans.

Mi smo svakodnevno na terenu kada to vrijeme dozvoljava, ali je nemoguće pokriti cijeli teren, puno je posla, zato apelujem da se proizvođači nama jave, kako bismo sve posjetili. Hvala Bogu, danas možemo slati i elektronskim putem slike, preporuke, savjete, uglavnom, tu smo.

Za kraj, prema Vašim procjenama, šta očekuje malinarstvo u našoj regiji?

Ekspanzija, širenje malinjaka u posljednje dvije-tri godine, toga smo svi svjesni, rezultat je dobre cijene. Danas imamo površine koje su prije 20 godina bile nezamislive za ovo područje. Mislim da će budućnost malina biti u malim porodičnim gazdinstvima, koja se kreću između 20 i 30 ari, ali se zaista mora raditi na kvalitetu, mora se uspostaviti neki partnerski odnos između hladnjača i proizvođača, gdje jedni druge ne doživljavaju kao konkurenciju, treba da shvate da ne mogu bez te neke simbioze. Mi smo tu, koliko možemo mi ćemo se truditi da popravimo stanje što se tiče kvaliteta i prinosa na terenu. Mislim da ima budućnosti u ovoj proizvodnji i da će opstati, ali treba truda i rada, kao što sam već pomenuo, potrebna je simbioza hladnjačara i proizvođača – da bi kao partneri nastupali na tržištu, gdje bi se očuvao prepoznatljiv kvalitet maline sa ovog područja jer je apsolutno jasno da slabo koja srednjeevropska ili istočnoevropska zemlja može postići kvalitet kakav je u našim krajevima. Za kraj da kažem, želimo svu sreću malinarima, nadamo se da će ih vrijeme ispratiti, a naš servis je svima dostupan, šta god možemo učiniti, mi ćemo pomoći.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *