PROIZVODNJA MATICA ALTERNATIVNI NAČIN BAVLJENJA PČELARSTVOM

Miloš Perišić, pčelar iz Dervente kod Milića, bavi se nesvakidašnjom proizvodnjom. On, osim 180 običnih pčelinjih društava, posjeduje 430 takozvanih „oplodnjaka“ u kojima proizvodi matice za osnivanje pčelinjih društava. Miloš je, kako kaže, na ideju da se bavi ovim zanimljivim poslom došao nakon jednog seminara na kojem je mogao vidjeti principe ove proizvodnje.

„Prilikom pregleda njihovih oplodnjaka naišao sam na jedan primjer iz Slovenije i ja sam to, jednostavno, fotografisao telefonom, pogledao kako to sve izgleda i sad je kod mene isti sistem kao i tamo. Ja sam to prihvatio i sad nemam šta da se požalim“, kaže nam Miloš.

On dodaje i da posla oko matičnjaka ima tokom cijele godine, ali da on gaji veliku ljubav i da mu obaveze ne padaju teško.

„To počinjem oko 10. aprila tako da bih do 10. maja mogao imati prve matice. Jednom ciklusu oplodnje matica potrebno je oko mjesec dana“, objašnjava nam ovaj penzioner.

Miloš nam otkriva da su zahtjevi tržišta za maticama veoma veliki i da teško uspijeva da pokrije sve narudžbine.

„Imam tržište. Imam čovjeka iz Slovenije koji mi uzima matice. Imam čovjeka iz Sarajeva koji mi dosta uzima, on mi uzme preko hiljadu komada. Evo sad mi treba doći čovjek iz Mostara da preuzme posljednjih pedeset komada, imam čovjeka u Loznici koji mi dosta uzima, a čak je i jedan iz Beograda zainteresovan. Uglavnom tržište postoji, kompletan kapacitet proizvodnje se može prodati“, zadovoljno objašnjava Miloš.

Miloš kaže i da su početna ulaganja veoma velika, ali i da se sve uloženo može isplatiti nakon prve sezone.

„Ono kad pogledaš sve mnogo košta. Evo, na primjer, mene samo jedan ovaj oplodnjak košta 45 maraka samo što ga napravim. Sve to može za jednu sezonu da se vrati, ali naravno da treba rada i truda. Jedna matica košta deset maraka. Tako smo, mi pčelari odlučili, mada je to drugdje mnogo skuplje, ali može opet fino da se zaradi. Prošle godine sam proizveo hiljadu i po, a ove godine dvije hiljade matica. Mogao bih i više, dvije i po hiljade, čak i tri hiljade“, govori Miloš.

Miloš Perišić je, kako kaže, obzirom da sve radi sam, dostigao maksimum proizvodnje.

„Moja su djeca zaposlena. Oni dođu pomognu mi kad mi je to potrebno, ali dosta posla radim uglavnom ja sam. Da imam bar još jednog, malo mlađeg radnika koji bi mi dodao nešto. Ja to sve moram uraditi sam, ali opet stižem“, govori nam Perišić.

Iako je pčelarstvo sezonski posao, Miloš kaže da je obaveza mnogo i da posla ima tokom cijele godine.

„Uopšte nema perioda kada nema posla. Evo sad ima posla. Ja sad imam najmanje trideset oplodnjaka da spojim. Zimi radim u radionici. Uvlačim ramove i sve što je potrebno, tako da preko ljeta nemam potrebe da ulazim u radionicu“, naglašava Miloš.

Ovaj vrijedni penzioner pokazuje svim poljoprivrednim proizvođačima kako se drugačijim pristupom proizvodnji mogu postići odlični rezultati, napominje da je potrebno mnogo rada i truda, ali da to nije dovoljno. Potrebno je, kako kaže, imati i ljubav prema svom poslu.

„Šta god radiš, treba da voliš da bi uopšte radio. Ako ti mrziš nije to to. Evo, danas me je ujelo četiri, pet pčela, ali mora se imati strpljenja“, objašnjava Miloš.

Miloš je u penziji i ističe da bez pčela ne bi mogao zamisliti svoj dan. Kaže i da, osim što mu omogućavaju priličnu zaradu, one mu i upotpunjuju život i ispunjavaju trenutke slobodnog vremena.