Znameniti sugrađani: Margita Čondrić, prva babica u Srebrenici i Bratuncu

Margita ČondrićMargita Čondrić potiče iz poznate radničke porodice koja se u Bratunac doselila iz Vareša.

Rođena je 1915. godine u Tuzli kao kćerka glavnog majstora srebreničkog rudnika Sase. Njen otac poznat je i po tome što je kroz ovaj kraj napravio prvi put.

Margita je vrlo brzo dokazala da je naslijedila očevu inteligenciju i volju za radom.

Epitet ‘prva’ će i njoj biti pripisan nakon što završi babički kurs, da bi na području Bratunca i Srebrenice bila među prvim i rijetkim ženama koje su zbog stečenog obrazovanja mogle pomoći stanovnicima u nevolji.

U narodnooslobodilačkoj borbi bila je predsjednica Antifašističkog fronta žena. Glavna preokupacija aktivistkinja Fronta bile su zdravstveno proučavanje i opismenjavanje stanovništva.

Nehigijenske navikle i stari običaji dovodili su do velike smrtnosti stanovništva, tako da su članice AFŽ-a imale pune ruke posla. Kroz humanitarne aktivnosti borile su se da ljudima na bilo kakav način obezbijede šporet koji bi zamijenio ognjište i izbacio ga iz upotrebe. U danima rata svojim su borcima plele vunene čarape, rukavice i šalove.

Margiti je u vrijeme rata povjerena bolnica tifusara koja je privremeno bila smještena u kući Vase Popovića. S teškim bolesnicima koji su dovođeni sa ratišta, bilo je moguće jedino komunicirati upotrebom „ratnih komandi“, poput ‘mirno’, ‘naprijed’, ‘zalezi’, ‘marš do kreveta’. Svojim pacijentima, kojim se posvetila s puno pažnje, i sama je pripremala tople čorbe i čajeve od hajdučke trave. U znak zahvalnosti za uspješno liječenje ratnih bolesnika, od Čiče sa Romanije dobila je tronožac koji je čivala do svoje smrti.

Zbog manjka osnovnih lijekova, ona je sa svojim aktivistkinjama ubirala ljekovito bilje kojim obiluje Bratunac i njegova šira okolina. Svojim članicama je, kao i stanovništvu, davala savjete o načinu i vremenu berbe, kao i o postupku sušenja i načinu upotrebe ljekovitog iblja.

Bila je supruga prvog komandanta Bratunca Alojza Čondrića, nosioca Ordena zasluga za narod. Ona je sa aktivistkinjama obilazila izbjeglice u najširem području Bratunca, odnoseći im pomoć.

Margita ČondrićNije postojao nijedan segment društva u kojem Margita sa svojim aktivistkinjama nije dala nesebičan doprinos. Pomogle su u izgradnji zgrade zadružnog doma u čijem je skoplu bio bioskop, kao i zgradi starog hotela. Nisu brojale žuljeve ni dok su slagale cigle i sklanjale otpad za vrijeme izgradnje Pilane.

Svoju humanost na poseban način iskazala je „gladne godine“ – 1950, učestvujući u organizovanju prikupljanja hrane za stanovnike najugroženijih sela. Od povreda zadobijenih u nesreći prilikom dostave hrane u selo Fakovići, preminuo je i njen muž Alojz Čondrić. Oni su prlikom transporta propali kamionom kroz most na Tegarskoj rijeci, jer grede nisu izdržale.

Ubrzo bez krova nad glavom i bez posla, Margita se morala sama brinuti za dvoje maloljetne djece. Svim zaslugama uprkos!