Priča o Hačiku i njegovoj vjernosti

HačikoHačiko je pripadao rasi pasa akita inu, koja potiče iz Japana, a naučnici su dokazali da su oni jedna od najstarijih rasa na svijetu. Veliki su i snažni, a obično su bronzano-bijele boje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Japanu se znatno smanjio broj akita, jer se njihovo krzno koristilo za pravljenje vojničke odjeće.

Hačiko je rođen 1924. godine, a njegov vlasnik je bio Hidesaburo Uena, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Tokiju. Svakoga jutra kada je profesor Uena išao na posao, Hačiko ga je pratio do željezničke stanice Šibuja. Kada bi voz krenuo, Hačiko se vraćao kući. Voz kojim se profesor vraćao sa posla pristajao je u stanicu u 17 časova, a njegov vjeran pas ga je uveliko čekao. Ova rutina se nastavila sve do maja 1925. godine kada je jednog dana Uena umro na fakultetu i nikad se nije vratio kući.

Punih devet godina Hachiko je dolazio na željezničku stanicu iščekivajući voljenu osobu. Čak i nakon što ga je profesorova porodica dala na usvajanje, on nije zaboravio profesora Uena ni mjesto na kojem se njegov gospodar trebao pojaviti.

Pobjegao je od novih vlasnika, te nastavio dolaziti na stanicu i vjerno čekati, a nakon sati i sati uzaludnog čekanja odlazio bi pognute glave u nepoznato – sam i potišten.

Svjedočanstva govore da je Hačikov pogled, nakon što bi ispratio i posljednjeg putnika, bio tužan, razočaran i prazan – ali Hačiko nikada nije odustao.

Iz dana u dan strpljivo, vjerno, odano, bezuslovno sjedio je na istom mjestu i čekao. Ubrzo se među svakodnevnim putnicima proširila priča o psu koji uzaludno čeka svoga gospodara koji više nikada neće doći.

Ljudi koji su tu radili, redovno su mu davali hranu i vodu i svi oni su bili zadivljeni ovim iskrenim prijateljstvom. Hašiko JapanGodinama potom, jedan student profesora Uena čuo je za Hačikovu vjernost i odlučio da napiše članak o tome. Ubrzo potom u skoro svim novinama objavljivane su priče o Hačiku, te je on vremenom postao simbol lojalnosti za japanski narod.

Hačiko je uginuo 8. marta 1935. godine blizu Šibuja željezničke stanice. Ovaj pas je potom prepariran i dan danas je izložen u Nacionalnom naučnom muzeju Japana u Tokiju, a spomenik mu se nalazi pored spomenika njegovog gazde Hidesaburoa Uena. Koliko je Hačiko značio Japancima, govori i sama činjenica da mu je aprila 1934. godine podignuta bronzana statua na mjestu gdje je uveijk čekao svog prijatelja.

Izvor: Nacionalna geografija