Pazi poezija! sa Slađanom Brajović Radović (Desanka Maksimović – „Strepnja“)

Obuka za rad na računarima u Milićima„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma. Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

Danas na ovu temu razgovaramo sa Slađanom Radović Brajović, novinarkom i radio-voditeljkom.

  • Poštovani čitaoci, ljubitelji poezije, danas u rubrici „Pazi poezija!“ ugostićemo našu koleginicu – Slađanu Radović Brajović. Dobro nam došla.
  • Bolje vas našla. Hvala za poziv.
  • Nezaobilazno pitanje u našoj rubrici, znaš već – Koja ti je omiljena pjesma i zašto?
  • Prva pjesma koje se uvijek sjetim kad pomenemo poeziju ili nešto u tom smislu jeste „Strepnja“ Desanke Maksimović, tako da mi je to i omiljena pjesma. Razlog je jednostavan – sve što čekamo i čemu stremimo ima čar i draž dok idemo ka cilju i taj osjećaj uspjeha i sreće kad ostvarimo zacrtano nema cijenu.
  • To je lijepo obrazloženje. Koliko ti posao koji radiš – posao novinarke – dozvoljava da čitaš?
  • Zaista nemam dovoljno vremena, i to nije kliše koji možemo čuti svakodnevno. Nemam vremena koliko bih htjela, jer posao novinara ne završava se u 15 časova. Uvijek smo na „dežurstvu“, tako da za ostale neke stvari, hobije i interesovanja ne ostaje mnogo vremena.
  • Kako ocjenjuješ današnje interesovanje mladih za poeziju, za književnost, za umjetnost, na kraju krajeva?
  • Mislim da su mladi, uprkos popularnosti društvenih mreža i sadržaja na internetu, zainteresovani za poeziju. To kazem jer poznajem mlade koji su još u osnovnoj školi pisali poeziju, a kasnije to i publikovali. Mislim da mladi danas imaju mogućnost i slobodu da se kreativno izraze i oni to zaista i rade. Na jedan nov, moderan način, ali rade. Pišu i čitaju poeziju.
  • Da li si nekad pokušala nešto napisati? Pjesmu ili priču?
  • Jesam. U osnovnoj školi sam bila član recitatorske i dramske sekcije. Voljela sam pisati kratke priče, imam i nekoliko pjesama, iako nisam baš strastveni ljubitelj poezije.
  • Možda se samo čini, ali stiče se utisak da i kad čitaju, mladi ljudi više vole prozu i laka štiva. Misliš li da se to može promijeniti u korist poezije?
  • To je trend. Vjerujte da i ja, kad želim da pustim „mozak na otavu“, pribjegnem „lakom štivu“. Bitno je da mladi steknu i razviju kulturu čitanja, a onda s vremenom, vjerujem da će postati zrela čitalačka publika.
  • Kako ocjenjuješ naš pokušaj da ovom rubrikom mladima, ali i svima ostalima, približimo poeziju?
  • Način na koji to radite zanimljiv je i neobičan i vjerujem da će vrijeme pokazati da ste na pravom putu!
  • Živiš u Milićima. A nerijetko si i u Vlasenici. Često odlaziš i u Zvornik. Koliko naša regija nudi kulturnih sadržaja i da li je to dovoljno?
  • U pravu ste. Ne mogu to generalizovati, i moram reći da Zvornik prednjači u tom pogledu jer održava kontinuitet kulturnih sadržaja, vodeći računa da za svakog bude ponešto. Milići i Vlasenica tradicionalno imaju određeni period u godini, obično su to ljetnji mjeseci, kada građanima ponude kulturne sadržaje.
  • Hvala ti mnogo što si odvojila dragocjeno slobodno vrijeme i sa nama podijelila svoje stavove.
    Hvala i Vama što ste mi pružili priliku.

Desanka Maksimović: „Strepnja“

Ne, nemoj mi prići
Hoću izdaleka
desanka maksimovicda volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.Ne, nemoj mi prići
Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanja i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići
Našta to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva.

Desanka Maksimović – citat:

Sve na svetu biva najpre klica, pa stabiljka, pa pupoljak, cvet i najzad plod. I pesmama o ljubavi suđeno je da potamne, da pređu iz soprana u alt, da iz začaranosti, začuđenosti, strepnje i čežnje, pređu u sumnju, u prekor, u tugu.