Pazi poezija! sa Marijanom Vasić (Desanka Maksimović – „Tražim pomilovanje“)

„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije, u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma.

Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije, a danas je naša sagovornica učiteljica Marijana Vasić iz Bratunca.

– Marijana, za početak pitanje koje je neminovno u ovoj našoj rubrici – Koja ti je omiljena pjesma i pjesnik? 
– Moja omiljena pjesma je „Tražim pomilovanje“ Desanke Maksimović. Ujedno ona mi je jedan od omiljenih pjesnika, ali svakako volim i rado čitam iznova i iznova Disa.
– Zašto baš voliš Desanku?
– Desanku Maksimović volim jer je pisala o svemu, prirodi, ljubavi, sreći, prolaznosti…
Jednostavno, pronalazim se u dosta njenih stihova. Ne mogu ni jednog pjesnika da izdvojim i da kažem da je najbolji, svaki je na svoj način dobar, od svakog mi neki stih dirne dušu!
– Voliš li da čitaš, imaš li dovoljno vremena da čitaš? I şta najviše voliš da čitaš?
– Volim da čitam, naravno koliko to dozvoli slobodno vrijeme. Čitanjem raznih djela oplemenjujem i svoju dušu i rječnik. U poslednje vrijeme dosta sam čitala Ljiljanu Đurović Habjanović, ali ako nađem još više slobodnog vremena pročitam i nešto od Ive Andrića, Paula Koelja.
– Dosta si sa mlađom generacijom, pa možeš dati svoje mišljenje, čita li današnja omladina dovoljno? Kakvi su tvoji učenici kada pišu sastave, recimo?
– Da, provodim dosta vremena sa mlađom generacijom, što zbog svog poziva, ali i u privatnom životu. Moja djeca, to jeste, djeca sa kojom ja radim još uvijek su mala da bih mogla da kažem nešto više o njihovom čitanju i da li čitaju dovoljno. Mi krećemo sa literatuom koja je njima i njihovom uzrastu približnija, zanimljivija, da bi ih, da se tako izrazim, uvukli u svijet književnosti. Polako radimo na tome, jer nam toliko dozvoljava i Nastavni plan i program. Trudim se da svako književno djelo koje radimo ilustrovano prikažem, da im ga što više približim da ga što bolje shvate i prihvate. Nadam se da ćemo zajedno uspijeti u tome da pišemo dobre sastave i pjesmice.
– Koliko je bitno da ih od prvog razreda navikavamo na knjige, da čitaju ili treba još ranije da počnemo?
– Moje mišljenje je da se dobar čitalac stvara još od ranijih dobi, prije nego što se krene u školu, mi im dajemo primjer kod kuće. Ako dijete vidi da roditelj čita nešto i njega će povući želja da bar ako ništa drugo vidi šta je to što mama ili tata čitaju. Zanimljivijom , šarenolikom literaturom svakako ćemo ih privući. Bogu hvala, danas ima na pretek „knjižica“ za djecu sa ilustrovanim bajkama, pričama,…
– Jesi li ti nekad pokušala nešto da napišeš?
– Jesam, ali nekad dok sam bila osnovac. Ponekad napišem neki stih, ali se iskreno ne pronalazim baš u tome. Više volim da oslikam ono što osjećam ili pročitam.
– Koliko je poezija i inače književnost bitna u oblikovanju života mladih ljudi?
– Mislim da je jako bitna. Čitanjem, kao što sam već rekla, obogaćuju svoj rječnik, dušu, kreativnost. Za svako razdoblje života može se naći pjesma nekog pjesnika. Od šaputanja majke na jastuku dok smo mali stihova Zmaja i Branka Radičevića, pa sve do Disa, Antića, Rakića i mnogih drugih.  Ali , trebamo i biti svjesni današnjeg doba i toga da se treba kositi i nositi sa savremenom tehnologijom i bržim načinom života.
– Kada bi ti mladima slala poruku u vezi sa čitanjem, šta bi im rekla?
– Čitajte, jer samo oni koji čitaju žive više od jednog života u isto vrijeme!
– Šta misliš o ovoj našoj rubrici, hoće li doprinijeti da mladi počnu da se bave pisanom riječju?
– Meni se lično rubrika dopada, mogu dosta toga da izvučem, pa i da naučim iz vaših razovora sa sagovornicima. Svakako je preporučujem svima da pročitaju, i mislim da je ono najbolje tek pred vama.
– Hvala ti za ovaj razgovor, bilo mi je zadovoljstvo.
– Hvala Vama. Zadovoljstvo je moje što sam ponovo bila Vaš sagovornik, ali u drugoj rubrici.

Desanka Maksimović – „Tražim pomilovanje“

Tražim pomilovanje za zgužvane misli
Za one koji su se izgubili
i svoje srce stisli.

Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
I koji ne znaju da za sve treba vremena
Za one koji hoće da na prečac postignu mnogo.

Tražim pomilovanje za one koji beže od života
I koji su zaslepljeni idejom
Da postoji divota
Jedino izvan naše planete
Za one koji beže kao dete
Kad se pred njima ukaže problem
Kojem u oči treba pogledati.

Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumeju
Nije zato što ne umeju
Već zato što su se udaljili od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što su ga sami sebi natovarili.

Desanka Maksimović – citat:

O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza bregova pobeći od sebe.