Pazi poezija! sa Majom Davidović (Desanka Maksimović – „Strepnja“)

Maja Davidović„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije, u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma.

Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

U ovom izdanju rubrike razgovarali smo sa novinarkom Majom Davidović.

 

  • Majo, dobrodošla u ovu rubriku.
  • Hvala Vam na pozivu, bolje vas našla. Želim da pozdravim sve vaše čitaoce i slušaoce.
  • Krenućemo onako kako uvijek krećemo. Prvo ćeš nam reći koja je tvoja omiljena pjesma i koji je tvoj omiljeni pjesnik?
  • Moja omiljena pjesnikinja je Desanka Maksimović , a moja omiljena pjesma je ,,Strepnja“ , takođe izdvojila bih ,,Tražim pomilovanje“ i ,,Nerotkinje“.
  • Zašto si se baš odlučila za taj izbor?
  • Što se tiče ,,Strepnje“ glavni simbol je ljubav, smatram da je ljubav sve ono što nas pokreće, takođe Desanka nam govori slobodi. Njeno osnovno pjesničko načelo je jasna i razumljiva poezija iz tog razloga se eto odlučujem za njena djela.
  • Ti si novinarka, završila si novinarstvo, koliko zapravo tvoja profesija i poezija, umjetnost, književnost, pisana riječ imaju dodira, ti barataš pisanim riječima?
  • Mislim da pisanu riječ ne mozemo više povezati sa poezijom. Smatram da je pisanje u neku ruku izgubilo na vrijednosti i što se tiče poezije da je toliko zanemarena. Danas se forsiraju druge stvari. Ljudi, pogotovo omladina danas imaju druge prioritete, dok je poezija ostala negdje po strani.
  • Šta mladi čovjek može konkretno dobiti od poezije?
  • Samim čitanjem širimo naš vokabular, obogatićemo naše izražavanje, ali što se tiče pisanja, ja ne pišem, ali smatram da ljudi koji se bave pisanjem mogu da prenesu emociju ili trenutak na papir i da im to ostane kao neka lijepa uspomena.
  • Zašto se ti ne baviš  pisanjem, zato što ne znaš, zato što nemaš vremena ili neki treći razlog?
  • Bavila sam se pisanjem tokom osnovne škole, pisala sam pjesme, zatim u srednjoj školi sam napisala scenarijo za film, sada radim kao novinar i bavim se tim stručnim, profesionalnim tekstovima, ali ovako i nemam baš vremena da prenosim svoje emocije na papir.
  • Osjećaš li potrebu da to uradiš?
  • Ponekad osjetim potrebu. Ne smatram da se ne bih mogla ostvariti na tom polju, nego jednostvano trenutno imam neke druge prioritete i to je to.
  • Dakle, život nam diktira tempo kojim ćemo ići kroz život?
  • Da, život nam diktira tempo. Što se tiče pisanja moramo biti opušteni, relaksirani. Pisanje ne smatram obavezom, jednostavno to je trenutak kada čovjek treba tu svoju opuštenost da prenese na papir, a danas je takvih trenutaka veoma malo.
  • Nađe li se vremena da se nešto pročita?
  • Nađe. Moj omiljeni pisac je Meša Selimović i mogu slobodno reći da sam ,,Tvrđavu“ pročitala minimalno deset puta i kad god imam vremena vraćam se na neke odlomke, čitam ih iznova i divim se svakoj njegovoj rečenici.
  • Zašto baš ,,Tvrđava“? Obično kada se ljudima spomene Meša Selimović prva asocijacija im je ,,Derviš i smrt“?
  • Ja volim i ,,Derviš i smrt“. Oba djela su životna djela, možemo dosta naučiti iz njih, medjutim ,,Tvrđavu“ bih odabrala zbog prijateljstva i ljubavi, jer su to ipak dvije najvažnije stvari u životu.
  • A poezija, ima li se vremena za čitanje poezije?
  • Ne kažem da nema, može se pronaći vrijeme, ali rijetko čitam poeziju.
  • Nedostatak navike možda?
  • Može se reći.
  • Ako bismo poslali poruku za ovu rubriku mladim ljudima šta bismo rekli njima. Zašto treba čitati poeziju, zašto je uopšte značajno da se čita pisana riječ?
  • Kao što sam već rekla time stičemo nova iskustva, spoznajemo osjećanja drugih ljudi i obogaćujemo riječnik. Ljudi trebaju da nastave da čitaju, kod nas je kao neko pravilo da se čita u osnovnoj školi u srednjoj jer moramo, kasnije svi krenu za svojim obavezama, sve se to zaboravi, ali ipak mislim da možemo naći vremena za dobru knjigu.
  • Ako ništa svaku veče po deset minuta pred spavanje možemo odvojiti vremena za čitanje.
  • Da, možemo.
  • Još jedno pitanje kojim ćemo završiti ovaj razgovor. Šta ti misliš koji je značaj ovakvih razgovora, toga nema puno u današnje vrijeme u medijima?
  • Ljudima se podiže svijest o važnosti čitanja i naše književnosti, a i bitno je i u samom  odgoju i izgradnji njihovih ličnosti.
  • Dobro Majo, hvala ti što si učestvovala u ovom razgovoru, mi ćemo se viđati ponovo.
  • Hvala Vama.

Desanka Maksimović – „Strepnja“

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k’o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

Desanka Maksimović – citat:

Najlakše pišem kad pišem jezikom, rečenicom, svoga rodnog kraja.

desanka maksimovic

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *