Pazi poezija! sa Ljiljanom Stjepanović (Sergej Jesenjin – „Sve što živi ožiljak ima“)

„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije, u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma.

Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

U ovom izdanju rubrike razgovarali smo sa Ljiljanom Stjepanović.

 

  • Ljiljo, meni je drago što si ti gošća u ovom izdanju rubrike ,,Pazi poezija“ . Za početak ću da pitam ono uobičajno pitanje. Koja ti je omiljena pjesma, pjesnik i zašto?
  • Generalno omiljeni pjesnik mi je Sergej Jesenjin od starije garde, a što se tiče novije Mirjana Bobić Mojsilović. Kada govorim o Jesenjinu ,,Sve što živi ožiljak ima“ je jedna od mojih omiljenih pjesama Jesenjina.
  • Zašto baš ta pjesma?
  • Jesenjin zna na tako lijep način, pa hajde da kažem donekle i dvosmislen i iz nekih raznoraznih perspektiva da predoči neki problem ili neke bolne stvari, ranu ili tako nešto kroz pjesmu na šaljiv način, odnosno kroz preneseno značenje, što je zaista umjetnost u poeziji znati to.
  • Moram da priznam, meni nje malo čudno da neko tako mlad kao ti voli Jesenjina. To je otprilike u mojim mislima rezervisano za neke malo starije ljude i one koji su malo više  istražili tematiku, pa su došli do Jesenjina?
  • Svakako da sam tematiku istražila kroz srednju skolu uz pomoć profesorke Vanje, koja nam je predavala u gimnaziji u Srebrenici. To je ujedno bila i tema mog maturskog rada i prilično opširno smo prošli kroz njegov život i njegovu poeziju, tako da kažem da sam ga tu i zavoljela i nekako sam iz neke druge perspektive pogledala njegovu poeziju i način pisanja. Ne mogu baš da se pohvalim da konstantno čitam i da imam vremena na pretek, ali zaista svaki slobodan trenutak koji imam posvetim da uživam u poeziji i prozi.
  • Rijetko je čuti od nekoga da je ljubav prema poeziji donio iz srednje škole. Sve pohvale tvojoj profesorici. Je li bilo još nekih uticaja možda od strane porodice ili prijatelja?
  • Profesorka Vanja je zaista odličan i pedagog i kompletnom razredu je prenosila znanje i na neki fin način nas natjerala da pročitamo svaku knjigu kroz srednju školu, što uopšte nikome od nas nije bilo opterećenje. I naravno što se tiče uticaja starije sestre, mame, tate, bližih prijatelja i provlačenje nekih tema kroz život i odrastanje dio je svake porodice samo je pitanje koliko će posto biti zastupljeno u kojoj.
  • Inače, ovo je rijetkost. Mi smo do sada imali oko pedeset ovakvih razgovora sa ljudima iz Srebrenice i Bratunca i vrlo je rijetko da se neko odluči za stranog pjesnika, na prste jedne ruke mogu nabrojati. Da li više voliš domaće ili strane pjesnike?
  • Ja ih iskreno ne dijelim tako na domaće ili strane. Generalno, kada pominjemo Jesenjina, Rusija i ruske bajke, ruska poezija imaju neku čar, kao što ima i naša poezija, tako da u svakoj poeziji kao što sam pomenula na početku Mirjana Bobić Mojsilović takođe ima predivnih pjesama . Ja od raznoraznih pisaca i pjesnika proberem svašta što meni odgovara i što je po mom ćeifu i onda volim dublje da ulazim u te tematike.
  • To često kažu i ljudi koji vole muziku, recimo kad ih se pita, oni kažu slušaju muziku, dobru muziku. Ovo meni zvuči kao takva situacija da ti kažeš čitam pjesme, čitam dobre pjesme, nebitno mi je ko je napisao?
  • Pa da, apsolutno. Bilo koja umjetnost ili kreativan rad da je u pitanju, bila to muzika, poezija, nešto tekstualno, sport ili likovna umjetnost, niko slikaru neće reći šta tačno  da crta on jednostavno ima neke svoje perspektive i vizije, tako da smatram da kroz život ti biraš sam sebi čime ćeš se zanimati, a ne kako je svrstano po žanrovima ili tako nekim kategorijama koje su grubo određene.
  • Nekoliko puta u ovom razgovoru spominješ umjetnost  generalno. Pretpostavljam da nisi ograničena samo na književnost, konkretno poeziju, nego i na recimo umjetnički film ili druge vrste umjetnosti?
  • Nije da generalno gledam filmove. Recimo volim da odem u pozorište, ali i to je vrlo rijetko, prije se opredjeljujem za knjigu i za sport, a ovako film i ne baš toliko.
  • Dobro, a proza, čitaš li prozu i ako čitaš šta voliš od proze?
  • Jesenjin svakako da ima jako dobre i proze. Sve zavisi od raspoloženja, nekad je to nešto strano, na engleskom. Bila sam u Americi, pa sam tamo čitala neke knjige. Više radim to da bi mi nečije shvatanje, pogled na svijet i nečiju tuđu perspektivu da bih ja imala što objektivniju svoju. Zbog toga je sve što ja radim raznoliko i to što čitam i što gledam, tako da svud volim da bacim pogled, nije da sad imam nešto konkretno.
  • Američki pjesnici, kakav je odnos prema njima?
  • Od Američkih pjesnika ne bih mogla nešto  da izdvajam, više sam čitala , ali nisam toliko obraćala pažnju na njihovu poeziju, više sam čitala knjige, ali što se tiče tih knjiga i čitanja to su bili neki pisci čija sam djela našla u toj kući gdje sam živjela. Radi se o nekim piscima koji čak nisu toliko poznati, tako da im imena i nisam zapamtila, više mi je bilo bitno da vidim perspektivu, nego čije je to ime.
  • Još jedno, možda i ključno pitanje ovog razgovora je da pošalješ poruku mladim ljudima, tvojim vršnjacima šta zapravo oni mogu kroz književnost, konkretno poeziju i drugim oblicima umjetnosti, šta mogu pronaći ili izvući za sebe iz toga?
  • Svakako da mogu izvući najdivnije emocije, da ih stave na papir, bilo da će to sutra neko da vidi ili ne, jednostavno ta filtriranja koja možemo da izvršimo pisanjem su neprocjenjiva i oslobađajuća, pa tako svakome preporučujem da stavi koje slovo na papir.
  • I ja moram dodati na kraju još jednu stvar, mogu da dobiju na rječitosti, kao što se vidi i na tvom primjeru. Hvala ti što si bila naš gost.
  • Hvala Vama.

Sergej Jesenjin – ,,Sve što živi ožiljak ima“

Sve što živi ožiljak ima,
još iz detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja međ’ svima
bio bih hulja i lopov znam.

Mršav i rasta odveć malena,
međ’ decom bio sam uvek heroj,
često, često nosa razbijena,
vrać’o sam se ja i pod krov svoj.

Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reč ceđahu usne krvavo-tmaste:
– Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste –

Pa i sada, kada se bez traga
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.

Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadašnje crte
kavgadžije, nemirka, delije.

Kao nekad imam hrabrost mušku,
al’ nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijaše njušku,
sada mi je sva u krvi duša.

Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što cereć’ se raste:
– Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
A već sutra sve će da zaraste!

Sergej Jesenjin – citat:

U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih najveća je umetnost na svijetu.

Sergej Jesenjin