Pazi poezija! sa Aleksandrom Perendićem (William Blake – „Auguries of Innocence“)

Aleksandar Perendić„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma. Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

U ovom razgovoru naš sagovornik je Aleksandar Perendić, koji je dugo živio u Srebrenici i kojeg, vjerovatno, svi u Bratuncu i Srebrenici poznaju kao velikog ljubitelja i konzumenta umjetnosti.

  • Ime Aleksandar Perendić poznaju cijela Srebrenica i Bratunac i, iako već godinama ne živiš u Srebrenici, u razgovorima se i dalje često spomene tvoje ime. U svakom slučaju čast je imati tebe za sagovornika u rubrici „Pazi poezija!“.
  • Dobar dan svima, i slušaocima i tebi, prijatelju.
  • Za početak ću te pitati ono glavno. Koji su tvoji omiljena pjesma i pjesnik? I, ako se slažeš, nećemo se persirati, već dugo se poznajemo.
  • Naravno, naravno. Kad si me prvi put kontaktirao sa ovom pričicom, baš mi se svidjela i odmah sam znao koja je to pjesma, zato što me čitav život prati i nekako je odslikala moj život i često citiram par stihova iz te pjesme da objasnim neku životnu situaciju, koja mi je neodređena, teška ili lijepa. Neka univerzalnost koju sam ja sreo kroz svoj život se nalazi baš u toj pjesmi. Pjesma je „Auguries of Innocence“ Vilijama Blejka. U toj pjesmi je, po meni, sažet čitav način života čovjeka, ljudskog bića, na planeti Zemlji, čitav naš politički sistem, čitav naš odnos između roditelja i djece, između ljubavnika, između prijatelja, između poslodavca i radnika. Čitajući tu pjesmu, naravno, kad sam bio mlad i kad sam je prvi put sreo, nisam razumio mnoge dijelove, svidjelo mi se to što sam, kad sam je tak čitao, imao taj neki osjećaj blage jeze, nečega što moj um dotiče, ne razumije ga potpuno, ali ga privlači. Kako su godine prolazile, kako sam se vraćao toj pjesmi zbog tih par famoznih stihova, ja sam je sve više i dublje analizirao i, kao i svaka dobra poezija, to nešto je bogato tom suštinom života, ali, takođe, bogato i upozorenjima koja nam, često, kad ih samo ovako izgovorimo, ne znače toliko danas. Kad pročitate pjesmu u kojoj vidite da, sve dobro i loše što vam se desilo u životu može da se provuče korz te stihove, pa onda shvatite da čovjek, ne da je vidio budućnost, nego je razumio kako funkcioniše naš svijet ljudi i šta je to u njemu dobro i loše
  • Da malo proširimo ovu priču. Ja znam da ti voliš i druge vrste umjetnosti: i književnosti i filmske umjetnosti i muzike, na kraju krajeva, ali, da li se poezija po nečemu izdvaja od ostalih vrsta umjetnosti?
  • Ja mogu govoriti samo iz svog ugla, zato što se nisam baš, u toku svog obrazovanja, mnogo doticao teorije umjetnosti i, generalno, cijele te priče. Za mene je umjetnost uvijek bila nešto ne naučeno,nego nešto što ja osjećam, nešto vrlo lično i ne znam baš mnogo ljudi koji cijene slične stvari za kojima ja tragam, sad na internetu, naravno, a ranije kroz druge načine – audio kasete, video kasete i slično, treći kanal kad se pojavio prvi put na televiziji kad smo bili djeca. To su sve neke stvari koje prave put kako to čovjek u svom razmišljanju nešto razumije ili ne razumije. Meni su najzanimljiviji elementi umjetnosti bili oni koje ne razumijem, ali me privlače. To mi je bilo nešto magično, nešto kao što je, recimo, ljubiteljima naučne fantastike ta priča o vanzemaljskim svjetovima. E tako je, upravo, meni bila poezija. Nikad je nisam u potpunosti rauzmio i one stvari koje sam razumio uvijek su bile iz mog subjektivnog ugla. Iskreno da ti kažem, ovo je prvi put u mom životu da sa nekim pričam o poeziji, iako to čudno zvuči, pošto sam čak i pisao pjesme, pa čak i za bend u kojem sam svirao i još dok sam bio klinac u srednjoj školi, ali je to uvijek za mene bila ona strana divljine. Nigdje se ja nisam specijalno našao da kažem: „E, dobar sam u ovome“, sviram neki instrument, ali je to ono za raju i za sebe i malo nešto što smo svirali u javnosti, pišem dosta prozu, imam taj blogić. Kad sve to sabereš i oduzmeš, ono što sam praktikovao u životu iz ugla umjetnosti je vrlo kruto i grubo, ali ono što se, na osnovu tog mog „doticanja“ umjetnosti i svega onog što umjetnost čini, dovelo je da se unutar mene razvije jedan čitav sistem novog razmišljanja. Kažem novog, zato što se čovjek stalno mijenja. Iz svog ugla to ne možete primjetiti, ne možete biti objektivni, zato što su te promjene na godišnjem, na desetogodišnjem nivou. Čovjek se stano mijenja i, onda kada, iznova i iznova, konkzumirate neke stvari u kojima ste uživali prije, može se desiti da odete u više puteva: može vam se to i dalje dopadati. To može biti i dobro i loše, redimo, ako pratite jedan muzički pravac, može vam se desiti da zauvijek ostanete „zakucani“ za taj pravac i ne idete da istražujete dalje. Po meni to je loše. Uvijek sam bio za eksperimente. S druge strane, takav koncept razmišljanja vam otvara mogućnost da se u svojoj glavi sami zabavljate. Obično takve ljude zovu ludacima, neki pričaju sa sobom, ali to vam garantuje da vam nikad u životu neće biti dosadno, zato što, ako vam nije dosadno kad ste sami sa sobom, ako vam se u glavi nešto dešava i ako nemate potrebu da to podijelite sa drugima, to je, po meni, nešto pozitivno i meni je, otprilike, čitav život takav. Mislim da se moj mozak ne ugasi čak ni kad spavam. E, sad, slabo se sjećam svojih snova i kad ih se sjetim nastane cijela nedna priča; nekoliko takvih sam i napisao na svom blogu.
  • Nekako se kroz seriju ovih intervjua „provlači“ diskusija. Sad ću i tebe pitati: optimista ili pesimista, optimizam ili pesimizam i u životu i u umjetnosti?
  • Ako bih se morao odlučiti za jedan od ta dva apsoluta – da li sam optimista ili pesimista, kad sagledam cijeli svoj život, rekao bih da sam optimista, zato što sve što sam postigao u životu je na konto moje unutrašnje energije i „guranja“. Naravno, uvijek je tu bilo puno prepreka i problema, jer naši ljudi su navikli da nešto ne može nego da može. A meni je to uvijek bio izazov. Kad iznesem neku svoju ideju, koncept nekog projekta, plan za nešto uraditi ili zabavljati se, često u društvu dobijete reakciju: „ma ne može to, hajde da mi radimo ono naše standardno, hajde da popijemo neku kaficu, popušimo neku cigaru, pa ćemo preći na pivo i štok i onda će to sve ići svojim putem. Što se nerviraš?“ Kad bih mogao odgovoriti da sam 100% optimista lagao bih i sebe i vas, ali isto tako ne mogu reći da sam 100% pesimista zato što mi nije duši srodno. Recimo da sam optimista koji živi u pesimističnom svijetu.
  • Jako zanimljivo. Lijepo si se „ogradio“. Šta misliš koliki je značaj poezije za naše društvo, za naše mlade i kakav uticaj imaju ovakvi razgovori?
  • Ono što je nama bitno je da novi ljudi koje stvaramo, djeca koja odrastaju budu obrazovani tako da imaju mozak koji im može pomoći da prođu kroz sve tegobe u životu, ali da mogu i da znaju kako da uživaju. Danas je vrlo teško razumjeti dosta stvari u kojima ljudi danas uživaju. Ne bih to klasifikovao u neki perverzni, teški oblik uživanja, ali mi je teško razumjeti kako ljudi mogu uživati posmatrajući druge ljude kako pate, kroz vide ili audio snimke na internetu, kroz fotografije nasilja, razbiljanja, silovanja. Pogledajte samo vijesti na internetu koje promovišu nasilje, zlo, patnju. Sad, kad sam malo stariji, shvatio sam da je to sistem kojim mali broj ljudi porobljava veliki broj ljudi limitirajući im obrazovanje. Poezija je vrlo kompleksan oblik umjetnosti, gdje se u jednom minimumu ostvaruje neki maksimum u osjećanjima, razmišljanju i razumijevanju. Po meni, haiku poezija je najultimativniji oblik prenošenja kompleksne misli u vrlo jednostavnom obliku. Praktikovati poeziju – pisati je, čitati je, dijeliti je s drugima je neka vježba za mozak, koja, ne samo da vam razvija moć da razumijete stilske figure, preneseno značenje, jezik koji koristite. Strašno je što se poezija u današnjem društvu svodi na: „otišla si jednog dana i odnije dva jorgana, sad mi vraćaš jedno ćebe“ i posljednji stih ću preskočiti jer nije za javnost.
  • Ja bih ti se zahvalio za učešće u ovom intervjuu, mislim da je ovo bio jako zanimljiv razgovor i mislim da će mnogi naši sugrađani uživati kada budu čitali. Hvala ti puno što si podijelio svoja razmišljanja sa našim čitaocima.
  • Hvala svima vama što ćete potrošiti nešto svog vremena da pročitate ovo što smo nas dvojica razgovarali i stvarno mi je bilo zadovoljstvo.

William Blake – Auguries of Innocence

To see a World in a Grain of Sand
And a Heaven in a Wild Flower
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
A Robin Red breast in a Cage
Puts all Heaven in a Rage
A Dove house filld with Doves & Pigeons
Shudders Hell thr’ all its regions
A dog starvd at his Masters Gate
Predicts the ruin of the State
A Horse misusd upon the Road
Calls to Heaven for Human blood
Each outcry of the hunted Hare
A fibre from the Brain does tear
A Skylark wounded in the wing
A Cherubim does cease to sing
The Game Cock clipd & armd for fight
Does the Rising Sun affright
Every Wolfs & Lions howl
Raises from Hell a Human Soul
The wild deer, wandring here & there
Keeps the Human Soul from Care
The Lamb misusd breeds Public Strife
And yet forgives the Butchers knife
The Bat that flits at close of Eve
Has left the Brain that wont Believe
The Owl that calls upon the Night
Speaks the Unbelievers fright
He who shall hurt the little Wren
Shall never be belovd by Men
He who the Ox to wrath has movd
Shall never be by Woman lovd
The wanton Boy that kills the Fly
Shall feel the Spiders enmity
He who torments the Chafers Sprite
Weaves a Bower in endless Night
The Catterpiller on the Leaf
Repeats to thee thy Mothers grief
Kill not the Moth nor Butterfly
For the Last Judgment draweth nigh
He who shall train the Horse to War
Shall never pass the Polar Bar
The Beggars Dog & Widows Cat
Feed them & thou wilt grow fat
The Gnat that sings his Summers Song
Poison gets from Slanders tongue
The poison of the Snake & Newt
Is the sweat of Envys Foot
The poison of the Honey Bee
Is the Artists Jealousy
The Princes Robes & Beggars Rags
Are Toadstools on the Misers Bags
A Truth thats told with bad intent
Beats all the Lies you can invent
It is right it should be so
Man was made for Joy & Woe
And when this we rightly know
Thro the World we safely go
Joy & Woe are woven fine
A Clothing for the soul divine
Under every grief & pine
Runs a joy with silken twine
The Babe is more than swadling Bands
Throughout all these Human Lands
Tools were made & Born were hands
Every Farmer Understands
Every Tear from Every Eye
Becomes a Babe in Eternity
This is caught by Females bright
And returnd to its own delight
The Bleat the Bark Bellow & Roar
Are Waves that Beat on Heavens Shore
The Babe that weeps the Rod beneath
Writes Revenge in realms of Death
The Beggars Rags fluttering in Air
Does to Rags the Heavens tear
The Soldier armd with Sword & Gun
Palsied strikes the Summers Sun
The poor Mans Farthing is worth more
Than all the Gold on Africs Shore
One Mite wrung from the Labrers hands
Shall buy & sell the Misers Lands
Or if protected from on high
Does that whole Nation sell & buy
He who mocks the Infants Faith
Shall be mockd in Age & Death
He who shall teach the Child to Doubt
The rotting Grave shall neer get out
He who respects the Infants faith
Triumphs over Hell & Death
The Childs Toys & the Old Mans Reasons
Are the Fruits of the Two seasons
The Questioner who sits so sly
Shall never know how to Reply
He who replies to words of Doubt
Doth put the Light of Knowledge out
The Strongest Poison ever known
Came from Caesars Laurel Crown
Nought can Deform the Human Race
Like to the Armours iron brace
When Gold & Gems adorn the Plow
To peaceful Arts shall Envy Bow
A Riddle or the Crickets Cry
Is to Doubt a fit Reply
The Emmets Inch & Eagles Mile
Make Lame Philosophy to smile
He who Doubts from what he sees
Will neer Believe do what you Please
If the Sun & Moon should Doubt
Theyd immediately Go out
To be in a Passion you Good may Do
But no Good if a Passion is in you
The Whore & Gambler by the State
Licencd build that Nations Fate
The Harlots cry from Street to Street
Shall weave Old Englands winding Sheet
The Winners Shout the Losers Curse
Dance before dead Englands Hearse
Every Night & every Morn
Some to Misery are Born
Every Morn and every Night
Some are Born to sweet delight
Some are Born to sweet delight
Some are Born to Endless Night
We are led to Believe a Lie
When we see not Thro the Eye
Which was Born in a Night to perish in a Night
When the Soul Slept in Beams of Light
God Appears & God is Light
To those poor Souls who dwell in Night
But does a Human Form Display
To those who Dwell in Realms of day
William Blake – citat
Jednostavnije je oprostiti neprijatelju, nego oprostiti prijatelju.