Pazi poezija! sa Mladenom Subotićem (Desanka Maksimović – „Strepnja“)

Mladen Subotić„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma. Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

U ovom izdranju rubrike razgovarali smo sa Mladenom Subotićem, direktorom Narodne biblioteke u Bratuncu. Ko je pozvaniji da govori o poeziji od čovjeka kojem su knjige i ljubav i profesija?

  • Dobrodošli gospodine Subotiću.
  • Bolje Vas našao. Dobar dan Vama i Vašim slušaocima.
  • Svaki razgovor iz ovog serijala otvaramo pitanjem: koja je Vaša omiljena pjesma i ko Vam je omiljeni pjesnik?
  • Omiljenih pjesnika ima dosta. Kada bih morao da biram izabrao bih Desanku Maksimović i njenu pjesmu „Strepnja“.
  • Zašto se se odlučili baš za „Strepnju“?
  • Desanka Maksimović je mislila da „Strepnja“ lako ostaje u mislima i osjećanjima. U ovoj pjesmi Desanka pjeva samo o osjećanjima i u njoj nema nikakvih dramatičnih događaja, ljubanih prizora, opisa ili velikih strasti. Ovdje je riječ isključivo o prikazu osjećanja i o ljubavi koja je još veoma mlada. Pjesma nas navodi da zadržimo taj osjećaj ljubavi koji je u nama i iz tog razloga svaka strofa započinje stihom „ne, nemoj mi prići“.
  • Kada je poezija u pitanju, da li više preferirate strane ili domaće pjesnike?
  • Domaće pjesnike. Pored Desanke Maksimović, tu suj: Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih bih izdvojio Jesenjina.
  • Koliko mladi ljudi uopšte čitaju, a koliko čitaju poeziju? Vi, definitivno, kao direktor Narodne biblioteke, možete dati odgovor na ovo pitanje.
  • Svi govore da se kog nas ne čita, ali ja sam, ipak iznenađen. Imamo dosta ljudi koji čitaju. Jedino bih uputio malu zamjerku jer se poezija ne čita dovoljno. Poeziju većinom čitaju učenici osnovnih i srednjih škola kao dio svojih lektira. Oni uglavnom čitaju poeziju, jer, takoreći, moraju.
  • Pored tih „obaveza“ poezija se slabo čita?
  • Nije da se nikada ne čita. Ima određeni broj ljudi koji čitaju ljubavnu poeziju. 18. februara ove godine smo imali jednu promociju ljubavnih pjesasama. Jovanka Milošević, književnica, koja vuče korijene iz Srebrenice i koja trenutno živi u Beogradu, izrazila je želju da dođe i održi jedno književno veče. Odziv građana je bio jako veliki.
  • Šta Vi mislite kakav je, uopšte, značaj poezije u našem društvu? Šta ljudi dobijaju, ako čitaju, a šta gube, ako ne čitaju poeziju?
  • Poezija u našem društvu ima veliki značaj. Prije svega, kad se čita, ljudi nauče način kako da izraze ljubav koju osjećaju, za razliku od ljudi koji je ne čitaju. Ne znaju kako da prenesu ono što osjećaju drugim ljudima.
  • Koliko su značajne aktivnosti na popularizaciji poezije: ovakvi razgovori, ali i sve ono što, naprimjer, Vi radite u sklopu aktivnosti biblioteke?
  • Mislim da imaju jako veliki značaj, posebno u ovom našem društvu u kojem se ne pridaje veliki značaj kulturi, pisanju, poeziji. Sve smo više opterećeni nekim drugim problemima. Nama je spas u poeziji, u čitanju… tu se možemo odmoriti, „napuniti baterije“. Sve pohvale za Vašu rubriku. Trebali bismo imati više ovakvih sadržaja.
  • Naravno, ja bih dodao jedan svoj komentar. Na kraju krajeva, naši najveći pjesnici, naši velikani, su bili ljudi od kojih trebamo učiti kako se živi, ponaša, razmišlja. Jednom riječju, na njih se trebamo ugledati u svakom aspektu života.
  • Tako je. Ja se u potpunosti slažem.
  • Hvala Vam mnogo što ste gostovali u rubrici Pazi poezija!
  • Hvala i Vama. Prijatno.

Desanka Maksimović – „Strepnja“

Ne, nemoj mi prići
Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići
Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanja i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići
Našta to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva.

Desanka Maksimović – citat:

Mislim da deca i oni koji tek izlaze iz detinjstva ne vole da poveravaju starijima svoja osećanja. Njima su njihove prve tajne lake i slatke i čini im se da bi razgovor o njima mogao poremetiti neku lepotu.

desanka maksimovic