Pazi poezija! sa Majom Mitrović (Goran Tadić – „Pola pesme“)

Maja Mitrovic„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije, u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma.

Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

Danas smo razgovarali sa Majom Mitrović, profesoricom u SŠC Srebrenica, velikom ljubiteljkom pisane riječi i rok muzike.

  • Majo, hvala ti što si odlučila da učestvuješ u „Pazi poeziji“.
  • Hvala vama sto ste našli za shodno da budem jedan od vaših sagovornika.
  • Za početak, kaži nam koja je tvoja omiljena pjesma i pjesnik?
  • Teško pitanje, ali prvo što mi pada na pamet je ime Goran Tadić i „Pola pesme“.
  • Zašto baš taj izbor?
  • Pa, njegove pjesme opisuju moja osjećanja, dotakle su mi dušu. To je, u mom slučaju, zaista teško postići, jer sam više ljubitelj proze.
  • Kažeš da više voliš prozu, a da li voliš još neke pjesnike?
  • Naravno. Volim pjesme Duška Trifunovića, Desanke Maksimović, Laze Kostića, a od stranih, evo trudim se da ne kažem Jesenjin, ali moram jer su mi njegove pjesme dotakle dušu.
  • Poznato je da ti voliš rok muziku. Može li se povući nekakva veza između roka i poezije?
  • Da, volim rok muziku. Ono što me je, na neki način, usmjerilo ka rok muzici jesu tekstovi pjesama i bijeg od današnjih „muzičkih tekstopisaca“. Rok pjesme jesu umjetnost, po mom mišljenju. Poznato je da je pjesma ‘Pristao sam, biću sve što hoću’ u izvođenju Bijelog dugmeta djelo velikog Duška Trifunovića. Nažalost, zbog bombardovanja putem medija bezvrijednom muzikom, bezvrijednim stvarima, i poezija i rok muzika su gurnuti u drugi plan. Nadam se nekim boljim vremenima, iskreno.
  • Jesi li ti nekad pokušala nešto napisati?
  • Jesam. Uvijek sam se bolje izražavala pismenim, nego usmenim putem. Za pisanje pjesama nemam nekog dara, ali imam par napisanih, koje ipak neću podijeliti sa vama (smijeh).
  • Voliš li da čitaš? Da li smatraš da imaš dovoljno slobodnog vremena za čitanje?
  • Volim da čitam, naravno. Moram se pohvaliti da stvaram sopstvenu biblioteku. Trenutno broji preko 300 naslova. Pa, nemam baš mnogo slobodnog vremena za čitanje, ali trudim se da stvorim vrijeme. Ponekad nastupi period kada ne čitam, ali to je samo kada imam baš mnogo obaveza ili kada su mi misli rasute, pa ne mogu da se koncentrišem.
  • Koje je tvoje mišljenje, čitaju li mladi danas dovoljno?
  • S obzirom da radim u školi, nisam baš zadovoljna koliko mladi čitaju. Postoje, naravno, i oni zlatni primjeri, uvijek. Ali generalno mladi ne čitaju. Bila sam na književnim večerima u Narodnoj biblioteci u Bratuncu i ni na jednoj nisam vidjela mlađu osobu od mene. Uglavnom su to stariji ljudi.
  • Na kraju, šta je poruka? Treba li čitati?
  • Naravno da treba čitati! Nisam se jednom povezala sa osobama koje vole određenu knjigu, pjesmu, pisca… Kao i muzika, i knjige trebaju i mogu da povezuju ljude. Dostojevski je Dostojevski na svim jezicima, ako me razumijete šta hoću da kažem.
  • Ovim našim razgovorima, da li doprinosimo popularizaciji pisane riječi?
  • Smatram da doprinosite. Ako danas bar jedna osoba koja je pročitala ovaj članak ili bilo koji drugi ‘Pazi poezija’ pročita pjesmu koja je pomenuta, radite odličan posao.
  • Hvala ti puno za razgovor, uživala sam.
  • Hvala tebi. Želim vam uspjeh u daljem radu.

Goran Tadić – „Pola pesme“

Idem ja sada. Ostani gde si,
sam ću pronaći izlaz iz ovog ćoravog sokaka
i manuti i tebe i sebe ćorava posla.

Kad odem progledaćeš, tvoj put biće raskrčen,
a ja ću se već snaći sa tumaranjem po mraku.

Nije mi dovoljno pola tebe,
a ni na pola od pola nisam imao pravo.

Nisi znala šta bi sa svojom polovinom mene,
koju sam osećao kao da je moja.

Ne krivim te, jer…

Nemoj da se otimamo, pokidaćemo se.

Vratimo jedno drugom jedno drugo,
pa ko želi neka se kida sam.

Ti nemoj, jer nećeš mi dozvoliti da odem,
lakomisleno ćeš ponuditi tuđu polovinu sebe,
ako ti kažem da…

Nemoj da ti nedostajem, to je danas sramota.
Živi bez mene kao pre mene.
Ako baš moraš da me se setiš neka bude po zlu.

Lepotom će se baviti, moji samozvani stihovi,
a ti mi pripiši neki greh,
stavi mi laži i pogane reči u usta,
jer ne smeš se setiti kako smo…

Idem ja sada.

Nije to „zbogom ljubavi… idem da umrem…“,
to se tebe ne tiče.

Samo želim da znaš da si ponovo cela

i da…

Goran TadicGoran Tadić – citat:

„I to će proći“ – uteha je onima kojima je loše, a kletva onima kojima je dobro.