Pazi poezija! sa Dajanom Davidović (Dušan Radović – „Jesenja pesma“)

„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma. Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

U ovom izdanju rubrike razgovarali smo sa Dajanom Davidović.

  • Prvo pitanje za početak – Koja je tvoja omiljena pjesma i pjesnik?
  • Prije svega moram priznati da mi je izbor za pjesmu i pjesnika pao jako teško. Dugo sam razmišljala šta bi bio moj konačni izbor, ali eto pošto za koji dan treba da se porodim, ako Bog da, izabrala sam dječijeg pjesnika, Dušana (Duška) Radovića i pjesmu ,,Jesenja Pesma“.
  • U redu. Koliko sam razumjela, izabrala si dječijeg pjesnika, jer ćeš kako si rekla za nekoliko dana postati majka, a poznato nam je da je Dušan Radović jedan od dječijih pjesnika. Zašto bas Dušan Radović, imamo mi i drugih pjesnika koji su svoje pjesme posvetili djeci? Zašto ,,Jesenja Pesma?
  • Radović je prvi u savremenoj srpskoj poeziji koji je pjesmu oslobodio  idejnog „pritiska“ na dječji svijet i, umjesto toga ponudio neozbiljnosti, zabavu, čist smijeh, „ludu“ igru riječima, izokrenut smisao pjevanja. ,,Jesenju Pesmu“ sam odabrala jer će jesen obilježiti moj život. Ove jeseni cu ako Bog da donijeti jednog dječaka na svijet, pa ćemo se ljuljati, maziti i pjevati jesenje pjesme. Kod Radovića je uočljiva namjera da se djeca pouče šta je dobro, šta treba voljeti i njegovati, a čega se treba čuvati.
  • Da li postoji još neki pjesnik koga bi izdvojila?
  •  Od dječijih pjesnika bih izdvojila Ljubivoja Ršumovića i Dobricu Erića. Jovan Jovanović Zmaj, takođe, on mi najviše budi sjećanja na školske, bezbrižne dane. Volim i Đuru Jakšića, Matiju Bećkovića, Jesenjina.
  • Dosta pjesnika si naveo. Očigledno je da voliš poeziju. Kako je, u tvom slučaju, nastala ljubav prema poeziji?
  • Nastala je u školskim danima. Škola je bila samo uvod, onda sam sebi stvorila naviku.
  • Da li više čitaš poeziju ili prozu?
  • Čitam i jedno i drugo, mada sada više poeziju. U ovom trudničkim danima mi prijaju pjesme satkane od vedrine, igre riječi, lake melodije i pamtljivog sadržaja.
  • Kad smo kod proze, koje pisce voliš?
  • Izdvojila bih Ivu Andrića, Branka Ćopića i Mešu Selimovića. Sviđa mi se realnost u njihovim djelima, životne pouke i igra riječi. U njigovim djelima često pronađem citate za koje mogu reći da su mi životne vodilje.
  • Da li to znači da danas ima vremena za čitanje?
  • Sada sam na trudničkom i imam vremena. Muž radi, pa tako dok sam sama više volim da pročitam neku dobru knjigi, nego da gledam TV. Inače, dok sam radila, iskreno malo sam imala vremena za čitanje, zato sad nadoknađujem. (Smijeh)
  • Koliko je poezija značajna za svakog čovjeka, počev od njegovog odrastanja, pa do zrelih godina? Koliko bi, na kraju krajeva, trebala biti značajna?
  • Značajna je iz razloga što čitanjem stičemo neke navike, lišavamo se oskudnog izražavanja, gradimo sami sebe, uspostavljamo čvršće stavove, tumačimo i što je najbitnije vraćamo se nekoj tradiciji. Danas je djeci i mladima lakše pogledati film, nego pročitati knjigu. Nema ništa loše u filmu i to je dio umjetnosti, ali nam je kod filma sve servirano, pruženo na dlanu. Čitanjem sami kreiramo slike, a film nam pruži samo ono što je producent zamislio, nema tu prostora za sopstveno stvaranje kritičkog mišljenja.
  • Hvala ti za ovaj razgovor i što si odvojila vrijeme da sa nama podijeliš svoje viđenje poezije i književnosti uopšte.
  • Hvala Vama, bio je ovo jedan lijep razgovor.

Dušan Radović- ,,Jesenja pesma“

Sve je pošlo naopačke
za vrapce i mačke,
kad je jesen okačila
svoje žute značke,
kad je vetar zapevao
novembarske tačke…

Pažnja! Pažnja!
Velika jesenja kupoprodaja!

Prodajemo suncobrane
– kupujemo kišobrane!
Prodajemo staro lišće
– kupujemo pahuljice!
Prodajemo trotinete
– kupujemo sanke!
Kupujemo šubare
– prodajemo mašne!

Prodaćemo sokne
– kupićemo rukavice.
Prodaćemo sejalice
– kupićemo grejalice.
Prodaćemo sladoled
– popićemo čaj.

Jer:
Sve je pošlo strmoglavce
za ptice i cveće,
kad je sunce odustalo
na krov da nam sleće.
Kao da je žuto, ljuto,
kao da nas neće!

Dusko RadovicDušan Radović- citat:

„Ako ne možete, ne morate ni cvetati ni davati ploda. Budite samo pritka, pomozite nekom drugom da se uspravi i poraste…“