Kako je izgledao jelovnik starih Rimljana?

Hljeb, vino i maslinovo ulje – tzv. „mediteranska trijada“ – iznenađujuće, nije činila osnovu ishrane Rimljana. Njihov jelovnik bio je raznovrsniji.

Arheolozi koji su ispitivali kanalizaciju i septičke jame drevnog grada Herkulaneuma 2013. godine došli su do nevjerovatnog otkrića koje je srušilo ustaljenu pretpostavku prema kojoj su se obični stari Rimljani hranili pretežno hljebom i maslinovim uljem. Istraživanja su pokazala da se na njihovoj trpezi nalazio čitav niz različizih vrsta ribe, voća i pikantnih jela.

Shodno budžetu, svaki tip namirnica imao je svoje potrošače. Bogatiji su pili falernijansko vino iz regije današnjeg Napulja; neki su konzumirali domaće povrće i začine, dok su drugi imali egzozične produkte Indije ili usoljenu svinjetinu i tunjevinu iz Španije.

Još jedan mit o hrani u starom Rimu ustalio je zamisao o raskalašnim gozbama na kojima su dekadentni slojevi društva konzumirali puhove, medvjede i skupe riblje soseve. Pretjerivanje u ovim pričama proizašlo je iz činjenice da su sami Rimljani povremeno bili fascinirani ili zgađeni sopstvenim navikama vezanim za jelo, zbog čega su o tome i pisali.

Jedan od ovih drevnih autora bio je Apik, veoma bogat Rimljanin koji je toliko volio hranu da je sve svoje bogatstvo potrošio na gozbe. Ipak, iza sebe je ostavio kuvar sa brojnim recepima koji nam otkrivaju kako je izgledala trpeza u prvom vijeku nove ere. Evo jednog recepta:

„Stavite u tiganj biber, nanu, prženi kim, sjeme celera, urme, med, sirće, koncentrat vina, riblji sos i malo ulja. Pržite dok se ne ukrčka. Ubacite skrob kako bi se sve zgusnulo i to prelijte preko nojevog mesa i začinite biberom“.

Uzorci zemlje, kostiju i ostataka iz kanalizacije Pompeje i Herkulaneuma potvrdili su da je ishrana drevnih Rimljana zaista tako izgledala.

Kao centar velikog carstva, teritorija današnje Italije i grad Rim bili su prepuni dobara iz svih krajeva poznatog svijeta. Osim što su mogli da „uvezu“ praktično sve, Rimljani nisu imali nikakve tabue u ishrani i sve se moglo probati barem jednom.

Naravno, mnogo je zavisilo od toga šta ko može da priušti. Bogati su bili u mogućnosti da plate egzotična mesa, ali su vjerovatno i oni to činili rjeđe. Pristupačna je bila ovčetina, jaretina, svinjetina i piletina, a naročito je jeftino bilo usoljeno meso.

Sveža riba bila je nešto skuplja, ali je zato riblji sos (likvamen ili garum kako su ga zvali) bio pristupačan svima. Ovaj sos uvožen je u velikim keramičkim amforama iz Španije, Sjeverne Afrike i iz oblasti Crnog Mora.

Svježe voće stizalo je na rimske pijace iz okolnih sela, a najpopularniji su bili grožđe, masline, smokve, jabuke, kruške, nar i kupine. Naročito su skupe bile breskve. Od povrća se najviše konzumirao kupus, crni i beli luk, zelena salata i praziluk. Pristupačni su bili i orasi, lješnici i slični plodovi. Drevnim Rimljanima nije stran bio ni pasulj, kao ni sočiva i kaše od brojnih tipova žitarica.

Ipak, ono u čemu su stari Rimljani bili najrevnosniji jesu začini i sosevi. Mirođija, biber, susam, morač, mak, kim, korijander, nana, sve je to bilo na jelovniku ovog velikog naroda.

Izvor: Nationalgeographic.rs