Pazi poezija! sa Tatjanom Golijanin (Branko Ćopić – „Mala moja iz Bosanske Krupe“)

Pazi poezija! sa Tatjanom Golijanin„Pazi poezija!“ je naša rubrika u kojoj vam prenosimo razmišljanja ljudi po pitanju poezije. Razgovaramo sa onima (možete se i vi prijaviti) koji žele reći riječ-dvije na ovu temu, bez obzira na profesiju kojom se bave i bez obzira gdje žive. U ovom našem pokušaju, trudimo se da vam približimo ljepote i čari poezije, kako bismo vas zainteresovali da i sami počnete, ili nastavite sa čitanjem poezije u slučaju da ste poeziju privremeno zanemarili. Svakog sagovornika pitamo za omiljenu pjesmu i pjesnika, kao i za objašnjenje razloga zašto im se sviđa njihova omiljena pjesma. Sagovornike pitamo i da nam objasne svoje viđenje značaja poezije.

U ovom razgovoru naša sagovornica je Tatjana Golijanin, novinarka i veliki obožavalac pisane riječi.

 

  • Tatjana, dobro došla i hvala što si pristala za ovaj razgovor.
  • Hvala vama puno što ste me odabrali i veliko mi je zadovoljstvo da učestvujem u vašoj rubrici. Nadam se da će moj izbor poezije i pisca pomoći drugim čitaocima da se opredijele da čitaju, ali nadam se da ćete i vi u svoj „Kulturni nokaut“ uvrstiti jednu od tih knjiga kao nagradu, jer vjerujem da mnogi čitaoci tog pisca zanemaruju, a naš je, dobar je, mnogo toga ima da kaže. Moj omiljeni pisac u sferi poezije je Branko Ćopić. Zanimljivo je da ga obično gledaju kao dječjeg pisca, da je poznat po „Ježevoj kućici“, po „Doživljajima mačka Toše“ i kasnije po nekim romanima, koji se obrađuju kroz lektiru. Međutim, njegove pjesme su nepravedno zapostavljene. Možda baš iz tog razloga što se više smatra dječjim piscem. Njegove pjesme, posebno one pisane sa ljubavnom tematikom, su višeznačne i govore nam o čitavom životu. Omiljena Ćopićeva pjesma mi je „Mala moja iz Bosanske Krupe“. To je jedna pjesma kroz koju mi vidimo, ne samo dječji svijet, nego i svijet odraslog čovjeka, njegovo čitavo putovanje kroz život, kroz vrijeme, kroz raznorazne situacije – od odrastanja, školovanja, kasnijeg života i koja nosi jednu snažnu poruku, a to je da nas najčistija, najbitnija ljubav uvijek prati kroz život i uvijek ostaje negdje u našim srcima.
  • Ti si to jako lijepo rekla, ne znam šta bih dodao. Mogu samo da primjetim da je, svojevremeno, Rade Šerbedžija na prelijep način recitovao baš tu pjesmu.
  • Slušala sam Šerbedžiju u raznim izvođenjima, od čuvene „Ne daj se Ines“, koju svi znaju, do „Barbare“ i nekih njegovih pjesama, međutim, nisam imala priliku da slušam „Maju moju“. Meni je uvijek zadovoljstvo i da je čujem i da je pročitam. Ja stalno pričam o toj pjesmi. Čak je i moja kćerka, koja ima sedam godina, već zna. Jednom me je pitala: „Zašto on kaže – eh dječačke uspomene glupe, a onda kaže – mala moja iz Bosanske Krupe“ i onda sam morala da joj objašnjavam svu tu višeznačnost. Nadam se da je shvatila, ali vjerujem da će to kroz život još bolje da shvati, a morate, Dejane i Vi priznati da, negdje u sjećanju, imate neku djevojčicu iz Srebrenice ili ne znam odakle već.
  • Pouzdano znam, a vjerovatno to znaju i naši čitaoci, da Tatjana Golijanin mnogo voli da čita. Već nekoliko puta si osvajala knjige u našim nagradnim igrama. Šta za tebe predstavlja čitanje?
  • Čitanje je nešto posebno što se, kao ljubav, kao i sve one najsnažnije emocije, gradi još od malih nogu i nosi kroz čitav život. Čitanje je jedan poseban svijet, jedan poseban doživljaj, jedno saznavanje, jedno bogaćenje života, svijesti, jezika, kulture, obrazovanja i svega. Čitanje je za mene i lijek kad sam bolesna, kad sam tužna, kao svaka žena depresivna – ja bježim u čitanje. Kada sam srećna – prosto moram da čitam. Za sva svoja raspoloženja imam knjige kojima se rado vraćam. Moram da se pohvalim da imam veoma bogatu biblioteku, a vi ste mi je nagradama, koje sam osvajala, dodatno obogatili. Možda će ovo smiješno zvučati, ali možda je to i neki infantilni dio mene, koji mora da izađe – kad sam ljuta, kad me ljudi razbijesne, povrijede – ja čitam Harija Potera.
  • Nije to ništa čudno. Pretpostavljam da već znam odgovor na sljedeće pitanje, iako ga još nisam ni postavio. Onaj ko toliko čita i ko se izražava na takav načim, mora da nešto i piše?
  • Bili su tu neki pokušaji da pišem pjesme, kad sam bila manja, još u vrijeme osnovne škole. Međutim, shvatila sam da se ne snalazim baš sa rimama. Povremeno sam pisala satiru, mada je to malo ljudi imalo priliku pročitati. To su neke satirične priče i možda zato volim Branka Ćopića. On je, opet, malo poznat kao satiričar. Malo je poznato šta je on sve propatio od režima zbog svojih istina, koje je „progovarao“ kroz satiru. Dejane, rado ću ti to dati da pročitaš jer cijenim tvoje mišljenje i tvoj sud i sve ovo što ti radiš za čitaoce – propagiraš književnost i sve te lijepe stvari.
  • Moram da se ogradim od takvih izjava. Nije ovo samo moje djelo. Ovo radimo svi zajedno u redakciji.
  • To je već poznato. S obzirom da dugo sarađujemo, znam koliko UPSMedia funkcioniše kao jedan tim. Imala sam prilike da slušam vašu direktoricu kako vas je grčevito branila u nekim situacijama. Dosta sam sarađivala sa vama i vidjela koliko vi jedni druge nadopunjujete. Zaista mi je drago da u ovom moru svega ružnog, poremećenih vrijednosti, starleta i ostalog, ipak postoji neko ko cijeni prave duhovne vrijednosti.
  • Ima li svrhe raditi ovo?
  • Vjerujte mi da ima. Ako jednu osobu „natjerate“ da se takmiči da dobije knjigu, pa makar ona tu knjigu držala samo na svojoj polici, zapitaće se ljudi kada vide komentare, kada pročitaju ovo što se priča, pa će možda reći: „daj da vidim da li je to tako ili nije“. Vjerujte mi da ima svrhe.
  • Poruka čitaocima za kraj?
  • Ono što bih ja poručila čitaocima je da zaista treba da „popuste“ malo fejsbuk i citate na fejsbuku i da svako može, barem jednom mjesečno, izdvojiti vrijeme da pročita neku lijepu pjesmu, pripovjetku, roman i da će kroz život shvatiti koliko je čitanje i obrazovanje važno.
  • Predomislio sam se, imam još jedno pitanje. Kako u današnje vrijeme pronaći vrijeme za čitanje?
  • Sve se može kad se hoće. Ja mnogo radim i stalno sam na terenu – taj naš posao je takav. Imam i malo dijete kojem je potrebno mnogo toga, ali ja svaku noć, ako već ne stignem u toku dana, odvojim bar pola sata vremena da pročitam nešto. Uvijek može da se odvoji vrijeme.
  • Zahvaljujem se. Bilo je zadovoljstvo učestvovati u ovom razgovoru.
  • Hvala vama i još jednom se zahvaljujem što ste baš mene odabrali za vašeg gosta.

Pazi poezija! Branko Ćopić

 

 

 

 

 

 

Branko Ćopić – Mala moja iz Bosanske Krupe

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il’ nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

 

Branko Ćopić – citat:

Lutat ćeš dugo svijetom bijelim, sa viteškim žarom, no jednoga dana korakom neveselim, vratit ćeš se domu starom, sjetit ćeš se jednom svega i prosuzit ćeš znam, kao brod bez stijega, lutat ćeš vječno sam!