Na današnji dan utopila se već utopljena duša, ali se i rodila „strepnja“ sa šeširom

desanka maksimovicDavno su rekli da svi umiremo jedanput, a veliki ljudi dva puta – jednom kada odu sa ovog svijeta, a drugi put kada zaborave njihova djela. Desanka i Dis drugi put neće umrijeti.

Na današnji dan 1898. godine rođena je mila, draga Desanka, jedan osmijeh i jedan šešir koji nas štiti i od kiše i od sunca – dovoljni da u svima nama probude želju za pomilovanjem, onakvim kakvog je i ona tražila.

Njeni stihovi koji opominju, grme, vole, saosjećaju i diraju pravo u srce svima nam poručuju da se pokrenemo, zaboravimo razlike i vratimo sjaj našoj zemlji, da je učinimo boljom i srećnijom u vrijeme kada smo se razišli sa sobom i sa svima drugima.

Dok slavimo njen 119. rođendan, sjetimo se slobode, odanosti, dobrote i hrabrosti, kojima je ona bojila svaku svoju pjesmu.

Na današnji dan 1917. u Jonskom moru utopila se čista Disova duša, natopljena očajem, sjetom, razočaranjima, ali ipak čista.

Kao da je naslutio, pišući svoje „Utopljene duše“, da će i njegova jednog dana baš u dubinama pronaći smiraj.

Piše negatorski, plačno, bolećivo, crno, u pjesmama su njegove tišine i njegovi snovi i maštanja, a pesimizam –  to je samo odraz ličnog bola i osjećaj izgubljenosti u životu.

Otišao je prerano, namučen u životu, ali ipak negdje „Možda živi i doći će posle ovog sna. Možda spava sa očima izvan svakog zla“.

D.V.