„Dok god ima mraka, biće i svanuća“ – Na današnji dan 1892. godine rođen Ivo Andrić

IVO ANDRICDanas je 126. rođendan našeg nobelovca Ive Andrića.

Šta reći o čovjeku o kojem je do sada toliko toga rečeno i napisano?

  • Ivan je bio sin Antuna Andrića i Katarine Andrić, rođene Pejić. Rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku. To nije bilo mjesto stanovanja njegove porodice, ali se desilo da Katarina u trenutku porođaja bude u posjeti rodbini. Poslije kraćeg vremena, vratili su se u Sarajevo, gdje je njegov otac bio na službi.
  • Kada je Ivo imao samo dvije godine, ostao je bez oca koji je izgubio bitku protiv tuberkuloze, kao i mnogi članovi ove porodice – ta obaka boljka odnijela je mnogo članova porodice Andrić.
  • Zbog besparice, majka je Ivu ostavila Antunovoj sestri i njenom suprugu na čuvanje. Boraveći kod njih u Višegradu, Ivo je završio osnovnu školu. Potom je 1903. upisao Veliku gimnaziju u Sarajevu i nastavio život sa majkom. Nekako u to vrijeme, počinje da piše. Iako smo svi navikli da čitamo uglavnom Andrićeve romane, on je u prvi mah pisao poeziju. Prvo njegovo djelo ikad objavljeno je upravo pjesma „U sumrak” (objavljena 1911. u časopisu „Bosanska vila“).
  • U gimnaziji je Ivo Andrić postao pripadnik naprednog nacionalističkog pokreta „Mlada Bosna”.
  • Pokušao je da živi i uči u Beču, ali zbog klime i njegovih problema sa plućima, otišao je u Krakov, gdje je upisao Filozofski fakultet.
  • Kada je dobio informacije o sarajevskom atentatu, napustio je studije i otišao u Split, gdje je uhapšen odmah po dolasku. Prvo je bio u šibeničkoj, zatim u mariborskoj tamnici, gdje je robovao kao politički zatvorenik, godinu dana. 1917. godine u julu pomilovan je i odlazi u Višegrad.
  • Postaje i vicekonzul u Gracu, a 1928. je premješten za vicekonzula predstavništva u Madridu.
  • Nakon penzionisanja, Andrić živi povučeno u Prizrenskoj ulici kao podstanar. Piše prvo “Travničku hroniku”, a krajem 1944. godine okončava i “Na Drini ćuprija”. Oba romana objavljuje nekoliko mjeseci po završetku rata, a 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman “Gospođica”.
  • 30 godina je volio jednu ženu, koju nije mogao imati. Naime, bio je zaljubljen u Milicu Babić Jovanović, kostimografkinju Narodnog pozorišta u Beogradu, udatu za njegovog prijatelja, novinara Nenada Jovanovića.
  • Malo je govorio o svojim emocijama, ali sve je opisao u „Jelena, žena koje nema“
  • Nenad je umro 1957. godine, a već 1958. godine Ivo je oženio Milicu sa kojom je bio sve do njene smrti, 1968.
  • 1961. godine, u oktobru, list „Borba” objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljniji kandidat za Nobelovu nagradu, koju sedam dana kasnije osvaja za roman “Na Drini ćuprija“
  • Kako je zabilježeno, ona mu je dodijeljena za “epsku snagu kojom je oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje”.
  • Nagrada pokreće veliko interesovanje za njegova djela koja se štampaju na više od 30 jezika. Cjelokupni iznos Nobelove nagrade poklonio je iz dva dijela bibliotečkom fondu Bosne i Hercegovine.

Za Ivin 126. rođendan, donosimo i nekoliko citata ovog nobelovca koji je obilježio epohu:

„Biti čovjek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po mjeri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovjek.“

„Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo.“

„Čuda se ne dešavaju. To znam i to je oduvijek i zauvijek utvrđeno u samoj osnovi moga načina mišljenja i moga osećanja svijeta. Ali ipak ima nešto što liči na čudo, a to je – naša neuništiva i neobjašnjiva ljudska potreba za čudom.“

„Dok god ima mraka, ima i svanuća!“

„Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.“

“Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.”

“Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva.”

“Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.”

“Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole da pričaju.”

“Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle.”

“Ko je duga veka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge.”

“Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *