Peri ruke prije jela

Nigdje nikog da ti kaže kako nastaviti dalje k’o da nikad ništa nije bilo. A bilo je.

Eto, bilo je.

U životu su ti svi držali neke lekcije. Te nemoj ovako, te ne ide to tako, moraš ovako. Šta će reći ovaj, šta će reći onaj. Udovolji roditeljima, udovolji rođacima, komšijama. Udovolji Bogu.

Od malih nogu si slušala savjete – peri ruke prije jela, moraš pojesti i povrće iz tanjira, moraš poštovati starije. Moraš spavati osam sati dnevno. Ne smiješ kisnuti, zato nosi kišobran, a ako je napolju više od trideset stepeni, bježi u hlad. Budi odličan đak, završi fakultet na vrijeme, zaposli se, rodi djecu do tridesete. I nikad, ali nikad ne izlazi napolje mokre kose.

Tako nas mame, bake, rodbina, komšije i svijet nauče svim stvarima, pa i nekima koje se nikada neće desiti.

Ali zašto nam nikad ne kažu kako preživjeti nekoga ko je nekad bio tvoj? S kim si stvarala dane i noći, planove, onaj sa kojim si željela djecu, iako si već prevalila tridesetu. Onaj zbog kojeg si željela svaki dan da budeš bolja.

Nisi prije ovako ustajala rano, znam. Ali niko te neće naučiti kako ponovo da spavaš. I nema nikoga da ti život spase govoreći ti da uđeš u kuću jer mokre kose stojiš na balkonu.

Nigdje nikog da ti kaže kako ponovo disati, nikog da te nauči kako ponovo hodati. I ko će te sad na ramena svoja popeti jer tvoja imaju previše tereta da bi bilo šta nosila.

Ko će te naučiti kako se opet nasmijati? Ko će te učiti šta znači riječ ‘ljubav’, ‘sreća’ i ‘odanost’?

Ko će te uopšte naučiti kako se te riječi pišu, kako ćeš ih ikad više osjećati?

Kad se vraćaš sa nekog sastanka, pa sebe ubjeđuješ da je sa tim sadašnjim baš dobro, bolje nego ikad, pa naiđe baš onaj s kojim je bilo najbolje. Nigdje tada nema nikoga da te nauči na koju stranu da okreneš glavu. Hoće li bilo ko da ti tad kaže kako preživjeti sa ovim što ti ostaje, kad je on u svom koferu odnio i ono malo tebe sa sobom?

Ima li koga da ti tada kaže u kojem smjeru odvući život?

Pereš ruke prije jela, nosiš jaknu da se ne prehladiš, a nigdje nikog da ti kaže kako je moguće da se ruši ono što znaš da je gotovo, a nikad se završiti neće?

Deja Vu

One thought on “Peri ruke prije jela

  • oktobar 17, 2018 at 4:12 pm
    Permalink

    U centar! <3

Comments are closed.