O umjetnosti

Ne smatram da sam kvalifikovan za generalnu diskusiju o umjetnosti, ali sigurno jesam o svom viđenju. Zato se olako usuđujem pisati o ovoj temi. I ne smatram da je moje viđenje relevantno u bilo kojem smislu, ali smtram da može poslužiti kao podsticaj na razmišljanje.

Ljepota u umjetnosti je moja odluka. Ne dam nikom da mi nameće kriterijume. Imam pravo sam da odlučujem. Znam, tako se i šund može glorifikovati. Ipak, umjetnost se ne može nametati. Ako je nisam sposoban osjetiti, ako mi ne odvuče misli negdje u zabačene kutke postojanja, ako u meni ne izazove ratove mišljenja i osjećanja, kako mi neko može objasniti (definisati) umjetnost. Čemu konkursi za izbor najboljeg romana; kao putokazi su vrijedni, ali kao mjerilo nisu. Često zamišljam neku manifestaciju, nešto tipa „Eurosong“, ali u kojoj bi, umjesto muzičara, učesnici bili slikari:
– I, sa Kipra, dvanaest poena ide grčkom slikaru – apsurdne li situacije.

Za mene, prava snaga umjetnosti je njena kosmopolitska određenost. O ovome se može diskutovati, ali niko me ne može ubijediti da je Van Gog u „Zvjezdanu noć“ utisnuo neke plemenske vrijednosti. Ja ovdje vidim samo koliko je čovjek mali i koliko su mu porivi besmisleni. Nisam čitao šta kritičari kažu o ovoj slici i ne interesuje me, interesuje me samo ono što ja vidim (koliko god to egoistično i sebično zvučalo – ne mogu drugačije).

Snaga umjetnosti je i u mogućnosti da se njena klica začne svugdje, da se rodi i iz ljubavi, ali i velike tuge, iz siromaštva, zatočeništva, okružena jednoumljem i iz osjećaja potpunog zadovoljstva… da se pojavi u nevjerovatnom mnoštvu oblika, da bude stvorena kao ljudska kreacija ili kreacija prirode. Njena svestranost me često opčinjava.

Umjetnost mijenja svijet. Možda to radi polako, po sistemu iz narodne poslovice „tiha voda brijeg roni“, ali je snažna i gladna, željna da utiče na ljude koji mijenjaju svijet.

Čika Avejk