Neću ti reći. Želim da znaš

Ako ti nekada kažem da te ne volim, to kažem da bi me ti zagrlio i rekao: ‘Voliš, znam, ne moraš reći, znam’.

Ako ti ikada kažem da odeš, to ću reći da bi ti rekao: ‘Ostaću, jer tako želiš’.

Kad me zagrliš, a ja kažem da me pustiš jer sam ljuta, ti me samo stegni jače. Ne daj da odem.

Jer želim da znaš, a da ti ne kažem.

Hoću da znaš kakvu čudesnu melodiju stvaraju otkucaji mog srca kad te vidim. I kad iščekujem da te vidim. Volim kad mi nedostaješ. Lijepo je nedostajanje, jer znaš da želiš da poletiš u nečiji zagrljaj.

Hoću da znaš i da ti ne kažem da su tvoje ruke, tvoje oči, tvoje uši najvoljenije u ovom Gospodnjem usudu zvanom ‘život’.

Pitaš zašto sam te zavoljela? I te tvoje plave oči koje su me od početka podsjećale na more, na mirnoću šetnje po plaži u predvečerje?

Nisam ti nikad rekla. I neću.

Jer želim da znaš, a da ti ne kažem.

Želim da slušaš moje ćutanje.

Poželim da ti kažem da me spasiš od ljudi koji na osmijeh odgovaraju režanjem ili psovkom. Da me spasiš iz svijeta u kojem je zlo najčešća religija, u kojem su rijetka šarena polja, i u kojem ljudi vjeruju samo u ono što vide i vole samo ono što im koristi. I vole ga dok im koristi.

Rekla bih ti često da me odvedeš negdje daleko, gdje se budi uz mirisna jutra, gdje je osmijeh najljepša muzika, a oči knjiga života. Želim da ti kažem da me spasiš zlih vukova.

Ali biram da ćutim.

Jer želim da znaš i da ti ne kažem.

Slušaj moje srce, nemoj moje riječi. Ne govorim često, ali srce vrišti sve.

Strah je veliki koliko i ljubav. Ne znam čega se bojim, ali znam da su tvoje ruke tu da odagnaju sav taj strah. I dok je tako, želim da vjerujem da mogu živjeti od ljubavi.

Zato me grli, ne čekaj da ti kažem. Grli me svakog dana i uvijek kada ti moje srce kaže da to želi. Ne ja, ja ti to nikad neću reći. Slušaj moje srce.

Želim da znaš i da ti ne kažem.

Zapravo, ti znaš.

I onda kad mi pokažeš da znaš, ja shvatim da si ti jedan od onih anđela koji siđu sa neba i začas ti ukradu djelić srca i čuvaju ga negdje tamo na nebu.

Ostatak je kod mene, da me podsjeća na ljepotu tog ukradenog.

Deja Vu