Ja kao rob

Robovlasnički sistem je koncept koji postoji otkako je čovjek postao „inteligentan“. „Inteligentniji“ među nama su se dosjetili (svjesno ili nesvjesno) da svoju inteligenciju pretvore u društveni status koji im omogućava posjedovanje robova.

Kroz istoriju je zabilježeno mnogo klasnih podjela društva, ali, generalno, sve podjele se mogu svrstati u jednu zajedničku kategoriju – podjelu na robove i robovlasnike.

U zastarjelim konceptima organizacije društva lako je prepoznati i definisati ropstvo, ali šta je sa sadašnjošću i „moderno-demokratskim“ društvenim podjelama?

Za pridobijanje roblja u prošlosti je korištena sirova sila. Odredi „inteligentnih“ i zaslužnih ljudi su odlazili među „glupe“ i „nebitne“, vršili selekciju i vodili ih na svoje posjede, gdje su izrabljivani do „smrti“. Iz današnje perspektive ovo izgleda okrutno i nemoralno, pa se snimaju filmovi i pišu romani koji ukazuju na ne tako davne teške živote „običnih“ ljudi.

Ljudi u košnici

Pčele su idealan primjer dobre društvene organizacije. Sve je podređeno opstanku društva i iz toga proizilaze zadaci koje društvo treba ispuniti. Sve jedinke društva su apsolutno ravnopravne u obavljanju poslova, ali i u raspodjeli prikupljenih dobara. Sve jedinke imaju jednake obaveze i jednaka prava.

Pčele, za razliku od ljudi, shvataju da je priroda u vlasništvu prirode i da se sve što se u prirodi nalazi može iskoristiti za dobrobit cijelog društva, a ne određenih jedinki. „Inteligentni“ ljudi to gledaju malo drugačije, pa imamo situaciju da neki šeik posjeduje naftna polja (najočigledniji primjer) i da je sav rad na eksploataciji tog prirodnog resursa podređen njegovoj koristi.

Prirodni resursi

Ljudske podjele (religijske, kulturalne, nacionalne, regionalne… i bilo kakve druge) se vještački održavaju. Čak i u „demokratiji“, koja „propovijeda“ ravnopravnost svih ljudi, jasno se mogu definisati mnoge neravnopravnosti. Ako ništa drugo, imamo „shopping“ društva u „razvijenim“ zemljama i „gladna“ društva u ostatku Svijeta.

Novac je, zapravao, fiktivna vrijednost. On vrijedi samo zato što neko kaže da vrijedi. Prava vrijednost su prirodni resursi i to je ono što „inteligentniji“ (ne i moralniji) među nama vrlo dobro znaju. Novac, ta fiktivna vrijednost, postoji kao sredstvo kontrole društva i njegovog izrabljivanja. Prirodni resursi su u rukama samo malog dijela populacije koja odlučuje o njihovoj upotrebi i raspodjeli.

Moderni robovlasnik

Moderni robovlasnički sistem je komplikovaniji i sofisticiraniji (ali ne i moralniji) od robovlasničkih sistema iz prošlosti. Ima drugačije metode izrabljivanja ljudi, ali su ciljevi i rezultati ostali nepromijenjeni. Moderni robovlasnik, kao i feudalac prije nekoliko vijekova, stiče velika bogatstva i moć zahvaljujući radu, zalaganju i kreativnosti drugih ljudi. Moderni vlasnik, kontrolišući svoju „imperiju“, omogućava sebi ispunjavanje čak i onih najnerealnijih želja i snova. Dovoljno je malo „proguglati“ po Internetu i lako je vidjeti šta sve bogati i moćni sebi mogu priuštiti, a sve zahvaljujući kontroli nad prirodnim resursima koju su uspostavili.

Moderni robovlasnički sistem je postavljen (i održavan) tako da više nije potrebno pribavljati roblje (radnu snagu) silom. Sistem je takav da je rob (radnik) prinuđen „moliti“ za prijem u „ropstvo“, kako bi nazad dobio dio „vrijednosti“ svog rada (izražen u novcu, fiktivnoj vrijednosti) i na taj način zadovoljavati svoje egzistencijalne potrebe.

Metode

Politika i medijska propaganda su osnovni metodi za održavanje modernog robovlasničkog društva.

Politika se brine za održavanje drutšvenih podjela (sistem – zavadi pa vladaj). Kreirajući političke krize, vladajuća društvena struktura omogućava zakulisne radnje i preusmjeravanje prirodnih resursa i društvenih dobara (rada, tehnologije) tamo gdje bi to bilo inače bilo besmisleno. Tako, recimo, brodogradilišta proizvode nosače aviona i ratne avione u čiju se proizvodnju ulažu ogromna sredstva i rad. Da bi se ovi procesi opravdali, logično, u Svijetu moraju postojati ratovi, ili, u najmanju ruku, stalna opasnost od ratova. Samo godišnji budžet američke vojske bi bio dovoljan da se finansira visoko obrazovanje svih američkih maturanata. Ima li potrebe govoriti koliko bi se gladnih usta moglo nahraniti da se umjesto nosača aviona proizvodi krompir?

Mediji su, zapravo, omogućili masovnu kontrolu i poslušnost. „Bombardovanjem“ iskrivljenim informacijama mediji konstantno ispiraju mozak društva. Ovo je najlakše shvatiti ako za primjer uzmemo osobu ženskog pola odgojenu u „tradicionalnoj“ porodici, kojoj se od prvih riječi jasno stavlja do znanja da je „žena“, da je njen zadatak rađanje, štrikanje i kukičanje i pokorno služenje mužu. Pomoću medija, vladajuće strukture prilagođavaju kolektivnu svijest društva svojim potrebama. Na taj način su i novac (največe zlo čovječanstva ikad izmišljeno) postavili u kategoriju „društvenih neophodnisti“. Mediji će nas informisati o poslovnim uspjesima (u izrabljivanju ljudi?), političkim tenzijama, diplomatskim aktivnostima… bez ikakve naznake da su sve te aktivnosti (tvorevine, institucije), zapravo, vještačke i neprirodne tvorevine.

Budućnost

Baš kao i komunizam, feudalizam, i bilo koje „zastarjelo“ društveno uređenje, i „kapitalistička demokratija“ se neće moći održati i to je činjenica. Novac kao institucija će se u određenom momentu u budućnosti urušiti sam od sebe jer ne postoji kao stvarna vrijednost. Nažalost, do tada će još mnogo ljudi umrijeti od gladi, bolesti, hladnoće… u vještački izazvanim ratovima. Prije nego što se „uruši“, novac će i dalje u 90% slučajeva prestavljati uzrok kriminalnih radnji, a mnogi pojedinci sa velikim umnim kapacitetima ga neće imati dovoljno, te će Svijet ostati uskraćen za nekog novog Teslu, Ajnšajna, Hopkinsa…

Postoje brojne ideje za evoluciju društva, a meni najdraža je „Venus“ projekat. Po ovoj zamisli društvo će biti organizovano slično kao što su organizovane pčele u svojoj košnici. Tehnologija je dovoljno napredovala da zamijeni svaki rad, a u prirodi imamo sasvim dovoljno resursa da bi svi ljudi Svijeta živjeli normalnim životom. Novac neće postojati, svi će sve moći dobiti besplatno i umjesto ulaganja napora u izmišljene i nerealne nauke (xafsing npr.) napori će se ulagati u dostizanje kvaliteta (Veš mašina koja radi 200 godina i ne treba joj „Calgon“). Ljudi će živjeti u specijalno dizajniranim gradovima i biće potpuno opskrbljeni svim potrepštinama (hranom, odjećom, zabavom), imaće mogućnost slobodnog kretanja širom Svijeta i dovoljno vremena da se posvete umjetnosti, sportu, nauci…  Projekat „Venus“ je detaljno elaboriran i nemoguće ga je opisati u neoliko redova ovog posta.

Na moju veliku žalost, mnogo će vremena proteći prije nego što se stvore uslovi za ovakvu društvenu transformaciju.

Ja kao rob

Iako je iluzorno da za života mogu očekivati ispravljanje mnogih društvenih nepravdi, bar mogu biti svjestan svog okruženja i gledati na svijet „drugačijim“ očima. Zato sam odlučio da:

–    Volim sve ljude;
–    Ukazujem na pravo stanje stvari;
–    Ne gledam TV Dnevnik…
–    I da mnogo poštujem Internet..:))

Čika Avejk