Instagrami, država i mi

Odmah da ti kažem, pusti ti instagrame i fejsbuke gdje su svi srećni. Svi imaju markiranu garderobu. Svi jedu, ali prije toga „opale“ jedan selfi. I svoj i fotografiju hrane. Svi su preplanuli. Diplomirali. Imaju ajfon. Obuju štikle pa se slikaju u spavaćoj sobi. Ili se slikaju u kupatilu, a ogledalo prljavo. Ili nabiju naočare, pa se ponovo slikaju u kupatilu.

Daaaaj… Ko te voli – voli te. Ne treba mu lažni sjaj.

Istina je, živimo u vremenu kada je savršenstvo nametnuti imperativ, u vrijeme kada je hit da okolini prikazujemo svoj ružičasti i savršeni život.

Društvene mreže su to izdigle na daleko viši nivo – svaki profil – jedan perfektan život, jedan savršen osmijeh i jedan fotošopirani život.

Državi nestaju cijeli gradovi, odlazi pamet, odlazi mladost. Do sada je, u 2017. godini, BiH napustilo gotovo 35.500 ljudi. 35.500! Porazan izvještaj tako kaže. A niko, do sada barem, o tome nije ni riječ progovorio. Krajem oktobra je izvještaj postao javan. Niko ni riječ. Je li za taj podatak vlastima svejedno? Čini se. Je li svejedno i ovim savršenim na društvenim mrežama? Izgleda.

Odlaze nam radno sposobni, mladi ljudi, odlaze oni koji bi trebali doprinositi našem daljem razvoju.Odlaze ljudi koji bi plaćali porez. Zapitaj se kako državu to ne potresa – ko će je finansirati? Ko će plaćati porez? Ko će vraćati kredite? Ma jok. Šta državu brine 35.500, pa nisu to evri, ili barem marke. To su ljudi. Ljudi čija će djeca domovinu znati samo iz priča.

Jednostavnom računicom, državu dnevno napusti oko 100 ljudi. A tebi prikazuju i ti oduševljeno gledaš upravo sređene nokte na Instagramu.

Savršena mama sa naslovnice nije tvoja mama. Nije ni moja. Naše brinu o djeci, ne o savršenom izgledu niti utisku koji će ostaviti na Fejsbuk prijatelje. Naše brinu kako će platiti pelene i preglede kod pedijatra.

Ništa nije na svom mjestu, ali na mrežama jeste.

Da se osvjestimo, dok još nije kasno. Uzmemo život u svoje ruke, pustimo kraju one savršeno sređene, mi budimo okupani onom srećom koja je životna. Vječna.

Država da se pobrine da ljudi više ne odlaze. Političari da ne brinu samo o svojim porodicama, već i o „običnim“ ljudima. Onima od kojih ova država najviše i zavisi. Koga je briga da li živi u Republici Srpskoj ili Bosni i Hercegovini sve dok ima siguran posao, na kojem može dobiti bolovanje i na kojem može otići na trudničko, a da ne dobije otkaz. Sve dok ne mora da radi 24/7 da bi nekako sastavio od prvog do prvog.

Učimo djecu pravim vrijednostima, ne dajmo srce i dušu Zapadu. Poslušaj me, državo! Poslušaj me i ti. Trgnimo se svi zajedno. Ne bježimo u viralni svijet i ne glumimo savršenstvo. Niko nije savršen, ponajmanje sistem.

Uhvatimo se u koštac sa životom i rješavajmo problem, jedan po jedan, krenuvši od brige za mlade. Dajmo svakom čovjeku priliku da se pokaže, da radi, pa ako i tada odluči da ode, neka ide. Poželimo mu srećan put.

Nije instagramski, ali je iz srca.

D.V.