Fake garderoba – da ili ne? I zašto ne.

Težnja za visokim društvenim statusom nije pojava modernog doba.

Taj poriv pojedinca da se na sve moguće načine izdvoji iz (oprostite što ću se tako izraziti) “široke narodne mase” datira od davnina. Statusnim simbolima, poput raskošnih kuća, posluge, kasnije automobila, televizora i sl. pripadnici visoke klase su pokazivali svoju moć i nisu se libili da svoj status pokažu u što ljepšem svjetlu. Konkretno, u modnom smislu, društvena nadmoć se pokazivala odijelima po mjeri, bundama ili dijamantskim nakitom.

Pojam visoka moda (haute couture) potiče iz XIX vijeka i prvobitno se vezivao za modnu kuću Čarlsa Frederika Vorta (Charles Frederick Worth). Termin haute couture je francuski. Riječ haute znači visok ili elegantan. Couture znači šivenje, ali je s vremenom ta riječ dobila šire značenje označavajući kreiranje i izradu po mjeri ženske odjeće visokog kvaliteta. Danas se često za kreatore visoke mode koristi skraćeni izraz couturier.

Pojavom modnih kuća poput Chanela, Jean Paul Gaultiera, Diora, Louis Vuittona itd. moda doživljava pravu ekspanziju i komadi ovih modnih kuća postaju ogromna želja kako djevojaka, tako i muškaraca širom svijeta. Lično poznajem ljude koji su (vjerovali ili ne) dizali kredite da bi sebi priuštili ovo, kako oni kažu “malo parče raja”. Takvi komadi odjeće su za naše standarde preskupi i ne može ih posjedovati svako.

Riječ je o brendovima čiji privjezak za ključeve košta 150+ eura. Mnogi od Vas koji čitaju ovaj članak će reći da je to abnormalno, ali tome ćemo se posvetiti u nekom od narednih članaka. Da se sada vratimo na temu. S obzirom da je potražnja za ovim predmetima ogromna, a novčanici su kod mnogih prilično tanki, s vremenom se razvija tržište kopija (neko se dosjetio da je to uvrijedljiv termin, pa se koristi termin koji manje para uši – replika). Seobom Kineza u naše krajeve takođe na tržište stižu i kopije. LV, Gucci, Chanel, Prada, 500 dinara na kilo, pa izvolite. Šalu na stranu, fake tržište je toliko evoluiralo, da bukvalno nemate pojma da li ste kupili original ili kopiju (ukoliko kupujete u multibrand radnjama).

Fake tržište takođe ima svoju kategorizaciju – kineske i turske kopije „š“ kategorije (komadi sa pogrešno napisanim nazivom brenda, logoom, pogrešnom bojom, jeftinim materijalom) i kineske kopije A klase (u posljednjih pet godina doživljavaju ekspanziju kod nas, danas najviše putem Instagram i internet prodaje), gdje je razlika samo u nekoliko šavova (razbiću vam iluziju, ako vam se oči cakle, može se provaliti).

Apropo te priče, tokom studija u Beogradu, nisam se mogao čudom načuditi kako gotovo svi imaju nešto sa potpisom Gucci, Prada, D&G, Louis Vuitton. Iako sam u startu znao da je riječ o replikama (ko me može ubijediti da djevojka koja čeka bus kod Sajma u ruci ima torbu od 1500 eura, ma važi, baš ti vjerujemo), nije mi bila jasna tolika potreba za pokazivanjem LAŽNOG statusa (velikim slovima kao kuća). Koga vi, bre, zavaravate? Ulica nam se pretvorila u bugarski cirkus. Šta se desilo sa minimalizmom, šta se desilo sa onom narodnom “protegni se koliko ti je jorgan dug”? Čemu ta potreba, pitam Vas. Zašto su zaboravljeni pristupačni i kvalitetni brendovi? I naši i internacionalni?

Brendovi poput Zare, Manga, TFY-ja, Tom Tailora. Na kraju krajeva, dobar ukus ne možete kupiti novcem. Uvijek sam poštovao ljude koji se odlično obuku za malo novca. Vjerujte mi, izgledaćete mnogo modernije i ljepše u Jasmil pamučnoj majici od 500 dinara nego u turskom Gučiju od 1800. Ako ništa, bar nećete lagati svoje okruženje… nećete lagati i sebe. Još jedna stvar – nema šanse, ali nema teoretske šanse da ćete nekoga ko se iole razumije u modu uspjeti da obmanete. Shvatite već jednom da gigantski natpis D&G na majici neće “piti vodu”. Neće kupiti poštovanje, status za kojim toliko žudite. Budite svjesni da će vam se samo smijati iza leđa.

Ako ovo čitate, a nosite fake odjeću, odmah prestanite s tim. Dajte šansu minimalizmu, kvalitetnim, povoljnim domaćim i internacionalnim brendovima. Osim što ćete uštedjeti novac i obezbijediti pristojan komad garderobe, dobićete ono najbitnije – poštovanje, pohvalu za ukus i stil. I zapamtite – bolje je biti obučen sa stilom, u skladu sa godinama i mogućnostima, nego da budete pokretni bilbord komada iz kineske kućne radinosti.

Ponoviću još jednom, osim što će vam se neko nasmijati, rizikujete da ostanete goli pri jačem pljusku kada se ta odjeća raspadne na vama. Još jedan savjet – duštvenom ljestvicom se penjite napornim radom, obrazovanjem i trudom… ne kartonskim Louis Vuittonom.

Ukoliko ste ipak ludi za modom, štedite pa priuštite nešto sa potpisom. Imaćete kvalitetan komad koji ćete moći da nosite godinama. A ukoliko ste mudri i racionalni, odabraćete komad koji ćete moći da iskombinujete uz bilo koju odjevnu kombinaciju. Ne zvuči loše, zar ne? Hvala za pažnju.

Leon Talley