Diskoteka ili seljoteka?

Svjedoci smo sve češćih incidenata i obračuna po mjestima koje se zovu „diskoteke“. Stavljam namjerno pod znacima navoda jer su sve drugo, samo diskoteke nikako.

Prije nekoliko noći, u Bratuncu se upravo desilo da je momak pretučen na jednom takvom mjestu. U teškom je stanju, ostaje da se nadamo i molimo da će sve biti u redu i da će se oporaviti bez posljedica.

Međutim, posljedice opšteg rasula, nekulture i divljaštva itekako osjećamo i tek ćemo osjećati. Šta je zapravo diskoteka? Kako u stvari ja to gledam iz svog ugla?

Diskoteka je mjesto najčešće smješteno u većem prostoru, sa svim onim svjetlima i nezaobilaznom „disko kuglom“, kao simbolom jednog kulta nastalog osamdesetih godina prošlog vijeka.

Bratunac je i prije rata imao diskoteku smještenu ispod hotela „Fontana“. Bila je i diskoteka u Ljuboviji, na motelu popularno zvanom „Brioni“.

U čemu su razlike između diskoteke i „diskoteke“? Ogromne!

Da krenemo redom.

Počećemo od muzike, po mom mišljenju, najbitnijem faktoru u cijeloj priči. Disko muzika, nastala u vrijeme kad i popularna disko kugla, nosila je sa sobom sasvim drugačiji duh i osjećaj dok je slušate ili bolje rečeno „đuskate“ uz nju. Vjerovatno starije generacije ni u ono vrijeme nisu bile oduševljene što im djeca ili unuci tamo nešto „tresu glavom i izvode neke čudne pokrete“. Vremenom su se možda i navikli, a najbitnije je bilo da im se djeca kući vrate čitavi i zdravi. U ogromnom broju slučajeva tako je i bilo!

Ja sam bio momak „stasao“ za diskoteku krajem osamdesetih i početkom devedesetih. U međuvremenu su se pojavili i novi muzički pravci – rep, dens, tehno, tehno pop, elektro, fank… Zajednička crta svih tih pravaca sa klasičnom disko muzikom je bio taj brži ritam, stvoren za igranje i „đuskanje“ ili kako bi stariji rekli „otresanje glavom“.

E sad, ja sam bio mlad pa nisam stvarno išao u neke diskoteke po metropolama, ali znam kako je bilo u našim lokalnim ili „provincijskim“. Do ponoći ili nešto i kasnije je išla sva ta nabrojana muzika, posle toga je išao rok. Slušalo se Bijelo Dugme, Azra, Parni Valjak, EKV, Riblja Čorba, Kerber… Da ne nabrajam, dugačak je spisak… Dosta se igralo i vrlo malo sjedilo, prosto, ritam je bio takav da ti ne da da sjediš i vuče te da izbaciš negativnu energiju ako si je ponio sa sobom. Ali ta negativna energija se izbacivala „đuskanjem“, ne nekim drugim metodama. Bilo je potrebno i izvjesno umijeće oko tog „đuskanja“ – tijelo mora da bude razgibano, pokreti maštoviti. Obično su oni najbolji uvijek bili u centru pažnje, mi mlađi smo učili i kopirali njihove pokrete, učili smo i sa TV-a, iz raznih muzičkih spotova, vježbali kod kuće… Sve u cilju da zadivimo širok auditorijum prisutan na podijumu za igru i djevojke, naravno i prije svega. U toj grnguli i gužvi na podijumu zna se desiti i incident ali rijetko. Ako se desi, obično su se brzo razdvojili ili je intervenisala policija, što je uvijek bila najefikasnija metoda. Da ja ne bih otišao daleko unazad i previše se zadržao u tom vremenu, a morao sam ga opisati svakako, idemo mi sad na ovo naše vrijeme u kojem živimo.

Šta se sluša danas? Koja je to vrsta muzike, kakve su to igre koje se danas igraju?

Evo da presiječem na početku ovog drugog dijela jednom rečenicom – današnje diskoteke nisu diskoteke, nego „seljoteke“! Danas se ne sluša disko niti ijedan nabrojani pravac (čast izuzecima) nego masovno se sluša… hm… u koji muzički pravac da to smjestim…? Neartikulisano i za moje uši vrlo bolno zavijanje, naricanje, mukanje… Muzika koja za mene nema apsolutno nikakvu muzičku ni umjetničku vrijednost, tekstovi koji su sročeni čini mi se usput, dok je „bajni“ bend putovao na mjesto nastupa.

Ja sad stvarno ne bih da nabrajam sve te bendove iz razloga što mislim da nisu ni vrijedni neke pažnje, a i zato što će se neki čitaoci ovog teksta možda naći uvrijeđeni, jer upravo možda oni slušaju pojedine bendove iz tog „novog  pravca“.

Ako, čitaoče, ne slušaš ovaj novi „muzički talas“, respekt od mene – onda znači da nisam uzalud ovo pisao i znači da nas ima još koji cijenimo neki kvalitet! Omladina koja je kontaminirana, i to masovno, ovim narikavcima čije pjevanje je, blago rečeno, kao dozivanje sa planine na planinu, ostala je uskraćena slušanja i igranja uz kvalitet i uz nešto što sam ja doživio zajedno sa mojim vršnjacima! Ne morate voljeti disko muziku, ne morate voljeti ništa što ima veze sa bržim elektro ritmom ili rokom, ali sam siguran da postoji sigurno neki muzički pravac u kojem se može uživati, samo ne mogu da shvatim u kakvom to „tripu“ moraš biti da slušaš ove, nazovibendove, koji su sklepali kompoziciju, a tekst sveli na nivo koji čovjeku vrijeđa inteligenciju! E, dragi moji, dok se sluša ta muzika, gdje je svaka druga „roki“, „role“ ili „lola“ i kad alkohol udari u mozak, onda se nađe neki „lola“ koji je umislio da niko od njega nema jači i eto ti belaja… uz tu muziku se i ne igra, uz tu muziku se loče i izvode se neki pokreti koji ne zahtijevaju nikakvu vještinu ni vježbu, pokreti kakve može izvesti i neka baka, ako nema problema sa reumom.

Naše društvo je zaraženo muzikom za koju mnogi misle da je neka patriotska, narodna, Bogom data za nas. Pobornici „novog talasa“ misle da svi koji slušaju elektro ili rok – to su „čupavci i narkomani“. Oni koji slušaju pop muziku – za njih vjerovatno misle da su neki „mekušci“, čim slušaju neku laganu muziku. Samo su oni „lole“ i „muškarčine“ do te mjere da pod dejstvom alkohola kad više ne znaju šta će od sebe, krenu na nekoga da se iživljavaju! Zbog takvih se ovaj momak bori za život! Zbog takve muzike i nazadluka, primitivizma i seljakljuka, tonemo sve više i uništavamo sve vrijedno što smo imali. Svu izvornu i pravu narodnu muziku smo uništili, misleći da je upravo ova muzika koju omladina sve više sluša, baš ono pravo! Pravo do te mjere, da su mišljenja – „ma šta će meni oni narkomani sa zapada i njihova muzika, ovo je muzika bajo moj“! Isti taj zapad nam je plasirao disko muziku i mnoge druge muzičke pravce, ali isti taj zapad njeguje i svoju tradiciju i muziku, dok smo mi svoju uništili i obezvrijedili, misleći da su ovi stihoklepci naš pravi izbor!

Nekad smo djevojke šarmirali umijećem u „đuskanju“ i pjevali im stihove legendi pop muzike, a danas omladina šarmira rečenicom – „Džaba mala desetke na faksu, kad kod lole dolaziš na praksu“! Tužno i ogavno!

Neko bolje vrijeme

One thought on “Diskoteka ili seljoteka?

  • mart 28, 2018 at 7:45 am
    Permalink

    -U diskotekama, kao i životu uopšte, dešavale su se razne nepredviđene stvari. Tuča je bilo i prije i nije bilo savršeno kao u ovom tekstu što se govori.
    osuđujem svaki vid siledžijstva, ali srećom, ovo nije karakteristično samo za Bratunac. A o muzici koja se sluša- to je posebna priča i ukusi su različiti pa neka svako traži ono što mu i gdje odgovara.

Comments are closed.