Bilo je to nekad davno

Veliki prasakShvatam da je Univerzum nastao u Velikom prasku, da sve potiče iz jedne tačke, singularnosti, pa čak i prostor i vrijeme. Ali, ne shvatam šta je svemu prethodilo. Rekoše mi da ništa nije prethodilo, jer ni vrijeme nije stvoreno prije stvaranja vremena. To nešto, preteča svega, postojalo je nigdje, jer u vremenu prije početka vremena nije bilo ni prostora. Eto, Veliki prasak bijaše. Od tada se sve brže širimo u nedogled već 13 i kusur milijardi godina. Rodismo se na ovoj planeti i počesmo misliti. Neke stvari shvatismo, ali neke, vjerovatno, nikad nećemo. Osjećam se kao pećinski čovjek koji pokušava razumjeti kakva ga sila sputava u kretanju tokom vjetrovitih dana, zašto Sunce „gori“ na nebu, šta to tutnji i sijeva u oblacima i odakle tolika vodurina (kiša) na nebu. Baš tako se osjećam u pokušajima da vidim iza vidljivog, da spojim mikro i makro u prirodi, da vratim sat u besmisao njegovog postojanja. Upitah i nju šta ona o svemu misli, a ona će na to:

– Ej, kosmonaut, spusti se časkom na Zemlju i skokni po to mlijeko.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *