„Tema dana“ – Gost: Ljubisav Simić

U današnjoj radio-emisiji „Tema dana“ ugostili smo profesora srpskog jezika Ljubisava Simića. Profesor Simić je u petak, 01. novembra, održao promociju zbirke pjesama „Slobodno padanje“ u Narodnoj biblioteci u Bratuncu, a pored ove, posjetioci su imali priliku da se podsjete i stihova iz ostalih zbirki pjesama profesora Simića, „Hronike uspomena“ i „Gluve sobe“.

„Zbirka „Gluva soba“ je zamišljena kao jedna izložba velikih diktatora od kojih, najčešće, zavise sve naše sudbine od postanka svijeta pa sve do danas. Kao što se može vidjeti čitajući svaku pjesmu, tu je tumač „portreta“ u nekoj sobi i „taj“ pored nekog fizičkog izgleda govori i o njihovim doprinosima, karakterima, prirodi. Priroda je izašla iz te neke „gluve“ sobe, jer po mom doživljaju svijeta sve stvari se dešavaju u nekim zatvorenim prostorima. U „Gluvoj sobi“ postoji jedna pjesma koja nosi naziv „Kain i Avelj“ koja govori i bratoubistvu koje je prisutno od početka svijeta pa sve do danas. Bratoubistvo možete tumačiti i kroz razne političke sukobe koji su se odigrali u svijetu i kod nas. Takođe, tu je i pjesma „Odisej i Itaka“ kao simbol čovječijih patnji i borbi zarad viših ciljeva i ciljeva tuđih interesa.“, ističe naš gost.

U „Hronici uspomena“ prisutan je izraz pjesničke misli, a u najvećem slučaju se koristi metafora kako bi se pjesme dovele do nivoa opšteg značenja. Takođe, prisutna je subjektivizacija i relativizacija vremena. Ova zbirka se opire šematizovanom naučnom pristupu, opire se alatu racionalnog teoretskog pristupa, a to najbolje možemo uvidjeti kroz Simićeve likove i događaje koji su simboli dubljeg univerzalnijeg značenja. O svojoj najnovijoj zbirci i o njenom naslovu, autor kaže:

„Naslov treće zbirke mi se javio kada sam završio sa pisanjem druge zbirke. Dugo sam odgonetao šta mi to „slobodno padanje“ poručuje, čime to dalje treba da se bavim. Pronašao sam uporište u izvoru najranijih svojih shvatanja. Ko to pada? Pošto ja govorim i pišem o čovjeku i ljudskoj sudbini, ja sam počeo da razmišljam o padanju kao linji kojom idemo od rođenja pa do smrti. Kao ona jabuka što pada sa drveta vođena silom zemljine teže, i mi smo vođeni nekom imaginarnom silom sa kojom se batrgamo cijeloga života. Odisej, Jozef K. i mnogi drugi su najtragičniji i oni su gorčinu tog pada najviše osjetili, a to su likovi kroz čija sam imena i značenje dočarao „čovječiji pad“.“, ističe profesor Simić.

U intervjuu koji smo uradili sa ovim gospodinom, saznali smo da mu je ljubav prema književnosti usadila nastavnica jezika u osnovnoj školi, a tu strast je nastavio da njeguje i tokom srednje škole. Takođe, susret sa Rajkom Petrov Nogom i Duškom Trifunovićem itekako je uticao na književno stvaranje našeg gosta. Nikada nije pisao prozu, ali iz našeg razgovora smo saznali da taj čin nije nemoguć. Profesor Simić će zasigurno biti naš gost ponovo, a vi do tada iskoristite priliku i kupite njegove dvije zbirke pjesama „Hronika uspomena“ i „Slobodno padanje“ koje su već nekoliko dana dostupne u Narodnoj biblioteci u Bratuncu. U nastavku pročitajte šta je to o posljednjoj Simićevoj knjizi napisao Ratko R. Marković Riđanin:

„Čini se da su ovi lirski zapisi nastali olako, međutim, dramatika u čoveku koji je tražio izlaz iz tame u kojoj prebiva Hamlet i Heraklit, svakako je teška i duboka. Čovek svojim bićem podleže zakonu lišća razvejanoga urvinama podnebesja. I sam bi da iskorači izvan zakona, ali, ostaje samo seta u oku odlazećega sa onim što dolazi i nosi sebe i sve oko sebe.“

Piše: A. A.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *