Knjige kao posao, knjige kao hobi

U okviru obilježavanja Dana žena, odlučili smo da vam predstavimo uspješne žene iz Srebrenice i Bratunca. Naša prva sagovornica Violeta Radić, bibliotekarka u Narodnoj biblioteci Srebrenica. Kao i sve dame, juče je proslavila svoj dan i uživala u pažnji, koju, nažalost, žene ne uživaju tokom cijele godine.

„To je za mene, a i za većinu žena, dan kao i svaki drugi. Imao je drukčiju simboliku prije 100 godina, ali danas je ona izgubljena. Cvijeće, pokloni, ali pažnja prije svega bi trebali biti neka svakodnevnica. Moj 8.mart je protekao u krugu porodice, ali posvetila sam par sati i sebi i opuštanju sa prijateljicama“, rekla nam je Violeta.

Kao i svi tinejdžeri, i Violeta je lutala prilikom odabira fakulteta, ali njena ljubav prema knjigama je preovladala i usmjerila je na pravi put. Ovim poslom bavi se skoro 10 godina i veoma je posvećena i uspješna. Kaže da je tajna njenog uspjeha ljubav prema poslu i knjigama.

„Tokom srednje škole, druženje sa knjigom bilo je dio moje svakodnevnice. Često sam čitala knjige koje nisu povezane sa školskom lektirom pa mi se studiranje bibliotekarstva činilo kao logičan slijed nekog mog životnog plana, tada, sa 19 godina. Srećna sam jer radim posao koji volim, miran posao koji mi omogućava da se družim sa ljudima, sa knjigama. Mogu slobodno reći da je rad u biblioteci za mene posao iz snova“, iskrena je bibliotekarka.

Bibliotekarstvo je, prema Violeti, odličan posao, ispunjavajući za sve koji vole knjige i jedan je od rijetkih poslova koji radnicima dopušta da budu opušteni u svakom trenutku radnog vremena. Jedino joj smeta što njen posao još uvijek prate stereotipi.

„Ljudi misle da mi na našem radnom mjestu samo sjedimo i ispijamo kafe. Koleginice i ja se čak šalimo da nam još samo fali da počemo štrikati i da ljudi budu srećni. Samo oni koji ne posjećuju biblioteku mogu tako nešto pričati. Takvi nisu svjesni da je ovo veoma zahtjevan posao, naročito dok se kreiraju projekti“, iznijela je svoje mišljenje Violeta.

Otkrila nam je da uspješno uspjeva da uskladi privatni i poslovni život i da joj posao ne smeta da se u potpunosti posveti svom sinu.

„U toku radnog vremena sam Violeta Radić, bibliotekarka u Narodnoj biblioteci Srebrenica, nakon radnog vremena sam Violeta Radić, Mihajlova majka. Poslovni život mi ne okupira privatni život i mogu se dovoljno posvetiti i sinu i njegovim potrebama“, rekla je Violeta.

Pored svih dnevnih obaveza, uspjeva da izdvoji i nekoliko časova za sebe. Jedna je od rijetkih kojoj posao predstavlja ujedno i hobi. Za Violetu, nema boljeg opuštanja od onog uz knjigu.

„Odvijek mi je čitanje bilo najveća strast i volim da čitam sve. To mi pomaže i u radu s korisnicima, uvijek mogu da preporučim neku knjigu. Jedan od novijih hobija mi je dekupaž, tu mi pomaže sin. Uz dekupaž se opuštam. Mihajlu je zanimljivo da boji, da traži zanimljive slike na salvetama, a ja spajam lijepo i korisno“, jasna je Violeta.

Ponosna je na svoj rad i na uspjehe koje je postigla Narodna biblioteka Srebrenica. Srećna je jer ima odličan odnos sa kolegama koji je, po Violeti, veoma bitan za svaki posao.

„Moja poruka mladim ljudima jeste da se uvijek opredijele za oblast u kojoj uživaju i koju vole. Ljubav prema nekom poslu je odlična motivacija za dalji rad i samim tim, lakše će se prevazići sve poteškoće na koje se naiđe“, zaključila je Violeta Radić.

Iz Violetine priče možemo zaključiti da se sve može uskladiti i postići ukoliko postoji harmonija u životu, koja se ostvaruje uspješnim poslovnim životom, ali i privatnim koji ne biva okupiran poslovnim.