DJECA RATA-DJECI MIRA: „Želimo da ni jedno dijete ne doživi ono što smo mi doživjeli!“

Nekad na suprotstavljenim stranama, danas zajedno, bivši maloljetni borci Armije BiH, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane, sa mladima su razgovarali o štetnim posljedicama koje je na njih ostavilo učešće u ratu. Kroz projekat „Djeca rata-djeci mira“ na 30 radionica u srednjim školama širom BiH mladima su govorili zbog čega danas, toliko godina nakon rata, smatraju da je u vrijeme dok su bili tinejdžeri njihovo učešće u vojnim formacijama bilo pogrešno, te kako se to odrazilo na njihovo odrastanje i današnji život. Opširnije čitajta na  http://www.zasvakodijete.ba/

„Cilj ovoga je da spriječimo nove generacije da naprave greške koje smo mi napravili, da prihvataju jedni druge, da se poštuju, i na kraju – da se ne ubijaju. Mislim da je dobro da djeca vide nas koji smo bili tokom rata na suprotnim stranama kako im zajedno govorimo o svim strahotama kroz koje smo prošli, da vide da su te strahote iste. Ovo nam je jedna od posljednjih radionica, i nismo očekivali ovako dobre reakcije kakve smo na svakoj zabilježili“, pojašnjava nam Kemal Šalaka, iz Udruženja maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilackog rata 92-95 Kantona Sarajevo.

„Želimo da od nas čujete kroz šta smo sve prošli, da naučite iz naših iskustava kako ne biste došli u situaciju da učite iz svojih“, govori Šalaka u uvodu jedne od radionica. Na radionici u Srednjoj zubotehničkoj školi u Sarajevu s Kemalom su Selvir Tabak i Rusmir Piralić iz ovog udruženja, Mitar Popović nekadašnji maloljetni pripadnik Vojske RS, te Vladimir Perić i Robert Šuban koji su se kao tinejdžeri tokom rata priključili Hrvatskom vijeću obrane (HVO).

„Želja mi je da nijedno dijete ne doživi ono što smo mi doživjeli. Mladima govorimo da nema nemogućih pitanja i odgovora, i da nas mogu pitati sve što ih zanima, bez ustručavanja. Mi smo izgubili mladost, propustili smo priliku da se školujemo, većina nas ima problema sa zdravljem, zbog svega toga teško nalazimo posao iako još uvijek nismo stari”, kaže nam Vladimir Perić iz Udruge maloljetnih dobrovoljaca HVO.

Na radionici je bila i Aleksandra Tomičević koja je tokom rata kao tinejdžerica bila u sanitetu Vojske RS.

„Imala sam samo 15 godina, i radeći za sanitet mogla sam vidjeti najgore posljedice rata, preživjeti sav stres i užas koji ne želimo da više iko doživi“, kaže Aleksandra.

ZLATKA: “Naša generacija treba da o svemu čuje ‘iz prve ruke’ o tome kako su oni koji su imali naše godine kad je rat počeo sve to preživjeli

Nakon projekcije kratkog dokumentarnog filma u kojem također nekadašnji maloljetni borci govore o svojim iskustvima, i nakon što su se svi predstavili učenicama i učenicima, uslijedila su i njihova pitanja. Mlade je, između ostalog,  zanimalo da li ih je tokom rata bilo strah, da li ih je neko prisilio da idu u vojsku ili su se javili sami, da li su i koliko puta ranjeni, imaju li posljedice na mentalno zdravlje, da li se i kako bore za svoja prava danas te da li se kaju zbog svega.

„Naravno da se kajem. Da se sad vratim u to vrijeme, naravno da mi ne bi palo napamet da ponovo uradim isto i prođem kroz sve grozote kroz koje sam prošao. Ovo radim zbog vas, i zbog svoje djece“, kazao je odgovarajući na pitanja Selvir Tabak.

Na pitanje o tome koliko je puta bio ranjen, Perić je odgovorio: „Jednom fizički, u tijelo, drugi put „u glavu“ – psihički“, kazao je Perić, a Mitar Popović je odgovarajući na pitanje o tome da li primjećuju neke posljedice po psihu kazao kako smatra da svi na neki način osjećaju to kroz šta su kao djeca prošli: „Naravno da je bilo straha. Gledaš kako ti ginu prijatelji, nosiš ih, u tom momentu spašavaš goli život i na kraju ti se sve prestane činiti strašno, ali posljedice sigurno ostaju“.

Svi učesnici su kazali da u vojsku nisu otišli pod prisilom, već da im se rat tada činio zabavnim i da su uglavnom bježali odkuće kako bi se priključili jedinicama, te da su većina odrastala na pričama o dječaku-heroju iz Drugog svjetskog rata Bošku Buhi.

„Procjenjuje se da je u vojnim formacijama u BiH tokom rata učestvovalo 7.000 maloljetnih boraca. Kao mladi i neiskusni mi smo tada bilo odlična „roba“ i s nama su mogli manipulisati kako su htjeli“, kazao je Rusmir Piralić odgovarajući na pitanja.

Veliki broj pitanja kao i njihov sadržaj pokazuje da su učenice i učenici bili vrlo zainteresirani za temu radionice. Mnogi su se nakon radionice željeli fotografirati sa Mitrom, Kemalom, Vladimirom… i dodatno porazgovarati.

„Smatram da je ovo vrlo korisno, i naša generacija treba da o svemu čuje „iz prve ruke“ o tome kako su oni koji su imali naše godine kad je rat počeo sve to preživjeli. Mislim da ima nekih mladih koji bi, bar po priči, neke nerazmirice da rješavaju nasilnim putem, tako da vjerujem da im ovo na najbolji način može pokazati kako takav način rješavanja završava“, kazala nam je nakon radionice Zlatka, učenica prvog razreda Srednje zubotehničke škole.

Profesorica istorije u Srednjoj zubotehničkoj školi Šejla Vojniković također je prisustvovala radionici, i kaže kako je smatra izrazito korisnom.

„Jako je korisno da djeca na ovaj način imaju priliku čuti o nekim stvarima iuz prošlosti, direktno od onih koji su kroz sve to prošli“, kazala nam je profesorica Vojniković.

Projekat „Djeca rata–Djeci mira“ provodi Udruženje maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilačkog rata 92-95 Kantona Sarajevo u saradnji sa Fondacijom „Krila nade“ i jedna je od aktivnosti podržanih u okviru projekta  “Dijalog za budućnost” koji je zajednička inicijativa Predsjedništva BiH i Ujedinjenih nacija (UN) u BiH. Projekat „Dijalog za budućnost“ provode Razvojni program Ujedninjenih nacija (UNDP), Fond UN-a za djecu (UNICEF) i Organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), u suradnji sa Predsjedništvom BiH.

Tekst je preuzet sa sajta http://www.zasvakodijete.ba/