Ljudi kojima je svakodnevno potrebna naša pomoć

Usljed širenja epidemije korona virusa u Bosni i Hercegovini, ali i u našoj regiji svakim danom povećava se broj osoba koje zavise od tuđe pomoći. Šetajući ulicama svakodnevno možete sresti ljude koji su slabije materijalne moći i neophodna im je pomoć, kako sugrađana tako i nadležnih organa. U većini slučajeva ti ljudi koji nemaju krov nad glavom prepušteni su zdravstvenim izazovima u vidu raznih oboljenja. Oni su odbačeni, kako od lokalne zajednice a nerjetko i od same porodice. Tom prilikom razgovarali smo sa Radomirom Maksimovićem, čovjekom koji živi od danas do sutra, boreći se za svoju egzistenciju.

„Trenutno boravim u zgradi stare škole, u neljudskim uslovima. Tu su živjele i neke porodice, u sklopu alternativnog smještaja, međutim one su se odselile i  trenutno tu niko ne živi sem mene. Hranu kupim u rijetkim situacijama kada imam novac. Desavalo mi se da danima nista ne pojedem. Kada je lijepo vrijeme mogu da prošetam i pokusam nešto da pronađem i preživim taj dan. Što se tiče lične higijene uslovi su mi nehumani, vodu nosim u balonima sa obližnjeg izvora kako bih obavio osnovne higijenske potrebe. Bolujem od mlađih dana od epilepsije, kao i od nekih nervnih bolesti. Lijekove trošim kada sam u mogućnosti da ih priuštim, ali ni sam se ne sjećam kad sam ih poslednji put konzumirao.“, rekao je Radomir Maksimović.

Kako zivot Radomira nije mazio govori i činjenica da su ga napustili i najbliži članovi porodice kada su mu bili najpotrebniji.

„Imao sam ženu i djecu, oni su mi bili najveći oslonac u životu, međutim i oni su me napustili. Živim sam, bez igdje ikoga, prepušten sam sebi. Svaki moj dan je neizvjestan i zavisi od toga da li će se neko smilovati da mi udjeli milostinju. Ja sam zahvalan svakom ko mi je na bilo koji način pomogao, pa makar to bila i čaša obične vode. Meni ne treba puno, nešto najosnovnije a kako su me godine stigle, zdravlje mi je narušeno ni to ne uspjevam sam sebi da obezbjedim. Zamolio bih sve ljude koji su u mogućnosti, i mogu da mi na bilo koji način olakšaju ove dane u starosti, da to i učine „, završio je naš sagovornik.

U međuvrmenu dobili smo i izjavu direktorke Centra za socijalni rad Bratunac Nade Simić i tom izjavom dopunjavamo ovu priču.

Želim napomenuti da se Radomir nedavno pojavio na području naše opštine. Centar za socijalni rad je kroz jednokratnu novčanu pomoć pomogao nabavku hrane i izradu lične karte navedenom licu jer nije imao lični dokument, a po njegovoj izjavi došao je iz Republike Srbije gdje je i boravio posljednjih 20 godina. Takođe, Crveni krst i gosp. Zlatan Simić iz Svetosavske omladinske zajednice, pomažu Radomiru kroz dostavu hrane. Načelnik opštine Bratunac je odobrio alternativni smještaj navedenom licu, ali se on još uvijek nije izjasnio o istom. Centar za socijalni rad Bratunac u skladu sa svojim mogućnostima se trudi da pomogne licima koja se nađu u stanju socijalne i druge potrebe.

Posebno teška vremena zahtjevaju od svih nas da povedemo računa o ranjivim grupama stanovništva.